« Home | pisem da ne zaboravim » | zgaravica » | joj, joj! » | zdravo proslosti » | jaaa imaaam moooc, taratatata.. » | rewritable » | tja. » | umjesto osmog marta » | nebitno » | tu si.. »


deset sklekova

potaknuta tudjim mislima sjedam za laptop i spremam definiciju prastare teme i vjecite filozofije, zasto ljudi pisemo blogove, dnevnike, pjesme.. drugi nazivaju svoja djela odmaralistima za dusu, umjetnici ljudi, ali ja se ne osjecam tako posle svog stvaranja. dali to znaci da nisam umjetnik? moguce, ustvari sasvim sigurno nisam, uostalom nisam se nikad ni tretirala umjetnicom, heh. cisto zbog pjesama usporedila sam se sa umjetnoscu, moj bed, izvinte.
meni ovaj blog sluzi za nesto suprotno, u svojim pjesmama i postovima ja dusu ne odmaram, ja dodjem da je umorim, istrcim. naravno pored nekih dogadjaja zapisanih cisto da ostanu zapisani, da mi se ne izgube u moru informacija.. ali u vecini blog mi dodje kao sportsko-rekreativni centar za izbezumljenu dusu i pobrkani um. tek kad pobacam nakupljene energije ovde, kad mi dusa zanijemi i um opstane, tek tada se mogu radovati sitnicama i osjecati sopstvenu srecu.
bar cini mi se da je tako, a to je dosta, hehe.

hehe..nego dobar ti ovaj rekreativni centar...ma svako je na svoj nacin umjetnik..kako kazes nikad se nisam smatrala,ali kad vidim sve sta mi ljudi kazu z amoj adjela pocinjem sumnjati da jesam..tako i ti,za mene jesi jer imas dar koji nije ces kod ljudi,da tako sa smislom i idejom,osjecajem,znaju dirnuti dusu drugog ili jednostavno susosjecati se a nemati namjeru..dargo mi je da sam te spotakla da nesto novo napises..hehe..budi mi dobro i cuvaj bebitu....pusa

hej evo mene opet..ma ovih dana imala sam stresa ali polako sve zauzima svoje mjesto..evo sadposla spavati pa se sjetih tebe haj bar malkice da se javim...nadam se da si dobro i bebita...pa se cujemo..spavajte lijepo..

hvala sto kazes za moj blog ..ma nije da ga nisam htjela da sredim vec nisam znala kako...a nas drug nije imao vremena da mi pomogne pa sam se satrala da ja to sredim..ma jos bi ja to ljepse ali neznam kako da slike stavim..on mi je pomogao prvi put i sad ja nemam pojma ali polako valjda natrapam i na to kako da poboljsam...kako si ti i bebac..nadam se da je sve ok...evo danas cula za jednu prijateljicu da je trudna pa sam se pravo obradovala!!!kako podnosis vrucine ili kod vas nij etako vruce,...lijep poz..pa se cujemooo.......

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]