nebitno
pokusavam da zaspim sinoc i pomislim na generacije poslije nas i sta ce tada sve da se desava. pokusavam da smislim definiciju za vhs kasetu, kad budem djetetu objasnjavala, a da ne pricam o vinil ploci. brzo skontam da ce tu biti i google i wikipedia ili ko zna sta sve, vjerovatno nesto efikasnije. pa pomislim na generacije prije nas, vrijeme bez mobilnih telefona - sto je doduse zahvatilo i nas do neke dobi, kroz razne hierarhije, industrije i medicine odlutam sve do 15.vijeka, ugledam usmrdjele dame sa zecjim usnama, izbuljenih ociju i u raskosnim haljinama. na drugoj strani siromastvo, a bijeda ko bijeda, ista onda ko i sada i vjerovatno ce i ostati kakva jeste, ma bice ista i u 25. vijeku.
uh, gdje je tek to!
i tako preskakajuci stoljeca shvatim vec odavno shvaceno, kako brzo minemo i kako nestanemo u godinama, kako malo vremena imamo, kako smo nebitni u vremenu i kako malo smo svjesni toga. prezivimo dan sekirajuci se tako za ozbiljne stvari ko i za gluposti, kovajuci buducnost, hvatajuci se proslosti, a sve su to nebitni trenuci za zivot univerzuma.
i sta sam ustvari skontala prije nego sto me progutala noc? ma sta da skontam. kolkogod se upirala sistemu, moram zivjeti u ovom drustvu i brinuti se za racune, posao i sve ostale gluposti. ne mogu zivjeti sebicno ko hipi pjevajuci po citav dan, a niti zelim ustvari. nauk price?? mozda jedino to da treba sto manje razmisljati kolko smo nebitni u cijeloj prici.
uh, gdje je tek to!
i tako preskakajuci stoljeca shvatim vec odavno shvaceno, kako brzo minemo i kako nestanemo u godinama, kako malo vremena imamo, kako smo nebitni u vremenu i kako malo smo svjesni toga. prezivimo dan sekirajuci se tako za ozbiljne stvari ko i za gluposti, kovajuci buducnost, hvatajuci se proslosti, a sve su to nebitni trenuci za zivot univerzuma.
i sta sam ustvari skontala prije nego sto me progutala noc? ma sta da skontam. kolkogod se upirala sistemu, moram zivjeti u ovom drustvu i brinuti se za racune, posao i sve ostale gluposti. ne mogu zivjeti sebicno ko hipi pjevajuci po citav dan, a niti zelim ustvari. nauk price?? mozda jedino to da treba sto manje razmisljati kolko smo nebitni u cijeloj prici.
Otprilike od istog razmisljanja sam i ja poceo, prije par godina. Samo sto se nisam mogao zadovoljiti time da manje razmisljam, ili nikako ne razmisljam, o svojoj "nebitnosti". Sad imam svoju "bitnost", znam razlog svog postojanja, i vjeruj mi, dosta dosta je lakse.
Po Hesse-u, covjek koji je pametan i koji razmislja, a ti to svakako jesi, ima dvije opcije. Jedna je da skonta kako je nebitan, kako je svijet jadan, i da ode u boeme, alkoholicare, odmetnike od svega. Druga je da spozna Boga, pocne vjerovati, i tako nadje svoj mir. Postoji i treca opcija, da ne razmislja, kao sto to rade svi "normalni" ljudi, da se pokusa uklopiti u kojekakve "gradjanske norme" danasnjeg drustva, da pokusa zivjeti "normalan" zivot, ali u tome svakako ne bi nasao svoj mir, jer sve bi se, manje-vise, svelo na glumu.
Htio sam komentirati na prosli post, ali, sto god pocnem da pisem, suze mi krenu. Zelim ti samo reci da te neizmjerno volim, i da cu uvijek biti tu za tebe, ako ti treba moja pomoc. To sto su nasi stavovi otisli u dva razlicita smjera, nece mi biti prepreka da te zadrzim u svom zivotu, i to sto blize sebi. Cuvaj mi se.
Posted by
Unknown |
10:15 PM
kolikogod tebi ili bilo kome zvucalo nevjerovatno ili smijesno i neozbiljno, ja jesam vjernik, vjernik dusom, srcem i umom. kao sto vjerujem u dobro i zlo, tako vjerujem i u sud, ali ga se ne bojim, jer nemam zasto. ako sam gresna, grijesim po necijim normama, dok po necijim postupam ispravno, al vjerujem u pravednost onog ko ce da mi sudi i sa tom vjerom postujem svoje odluke na svom putu. nasla sam trenutke koji su mi bitni, imam cvrste razloge da se budim u novi dan, ali jasno mi je da je ta moja bitnost nebitna u svemiru, nebitna komsiji iznad, a bitna covjeku koji se budi kraj mene i svim ostalima koji me vole. vrijedjaju me pomisli od voljenih da grijesim, da lutam i da vrijedjam njih i druge. oni koji me stvarno vole, nece me se stidjeti i imace povjerenja u moju dobrotu, moju presudu, moj moral i moju vjeru.
hvala ti
Posted by
eka |
11:55 AM
Upravo zbog stavova drugih, ovih dana puno o tebi razmisljam. Ne zelim te osudjivati, govoriti da grijesis, stidjeti te se. Ti si odrasla osoba i sama treba da odlucujes o svom zivotu. A i sama kazes, sud postoji, i na njemu ce biti odluceno koliko smo grijesili, svaki od nas.
I nervira me sto su se odjednom svi "osvijestili", i svi su odjednom puni nekih savjeta i spremni da drze pridike. A kada je pridike trebalo drzati, nikoga nije bilo.
Nedaj se. A ja sam tu, ako ti bilo sta zatreba.
Posted by
Anonymous |
9:29 PM