jos od juce
subota popodne. na poslu sam. pisem ovo na papir za narucivanje robe, prekucacu kad dodjem kuci.
subota je vece moglo bi se reci, na satu je 19:45. nigdje zive duse. ko je bolestan, vec je kuci, a oni zdravi samo prolaze kraj apoteke.
subota je uglavnom. nekada je to bilo vece za izlaske, vece kada zvoni telefon kao lud, vece pitanja i dogovora, kad i gdje, ko i sa kim, sta i sa cim.. ne nedostaje mi to. ne nedostaju mi ni zagusljivi klubovi ni preglasne zurke.
znaci samo subota je. dvije plavusice ulaze, upitaju nekoliko stvari, nalickane, krecu u setnju po apoteci hvatajuci stvar po stvar u ruke uz obavezna pitanja namenjena meni, sta, kako, zasto..
subota je djevojke. zar nemate pametnijeg posla? tako nalickane idite u kino preko puta ili na veceru u meksicki restoran na spratu. ja bi na vasem mjestu otisla u grad, sjela u galeriju, operu ili joe penas i narucila sebi bakardi kolu. vas dvije listate moje knjige, preucavate breussov post i pitate koliko traje jedan brita filter za vodu.
subota je, a ja nisam na vasem mjestu. i ne zalim, ne fali mi galerija ni orientalski house ni dobro pice. sve sto zelim jeste leci pred tv u svom toplom stanu, sa muzem sa jedne i flasicom vode sa druge strane.
subota je, a tako sam umorna. jedva cekam 21h da zatvorim radnju.
evo jos izbrojim pare i letim kuci, subota je.
