Saturday, April 21, 2007

nije


nije ponos niti igra neka
nije crne niti bijele boje
nije ljubav ono sto se ceka
nije vrag me uzeo pod svoje

nije sunce ono sto me slijepi
nije vjetar kriv za moje suze
nije zedj mi ta sto grlo lijepi
nije slucaj sto mi srecu uze

nije tuznik nit porota neko
nije sudbina za sve ovo kriva
nije zivot ove dane ceko
nije stid me vise sto sam ziva

malo drugacije

nije mi u navici, ali sinoc je sve izgledalo tako, sva pitanja takva i sve molitve najbolje su opisane u toj pjesmi, u tom dijelu pjesme, koju nisam napisala sama, a pjeva je moj omiljeni, djole:

stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti
dal ce mi se radovati ili glavu okrenuti
sta slagati, sta im kasti, svet ne mozes pesmom spasti
njine brige me i nocas brinu
dok se spremam na put kuci, na put kuci, u tudjinu

svetom smo se rasipali ko djerdani, nosili nas nebom cilimi
da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi
nekad smo se bratimili po pogledu, sluteci da isto sanjamo
i bogu je prosto bilo krstimol se ili klanjamo


sevdah, o jeah!

Wednesday, April 18, 2007

kako je propala olimpija ili nesto trece

zbrka mi u glavi ogromna
dvije misli ne mogu da sastavim
na izgled jednostavno
ali nije ni malo, toliko toga
da ne smijem ni da zbiram
pa sjedim na prestolu nereda
i gledam preko svega
gledam stadion olimpije
ne shvatajuci da taj klub mozda
ne postoji vise
jer nije vazno, samo da ne vidim
na cemu sjedim, preko cega gazim
pa ne dijelim sto jesam i sto nisam
sta moram i sta ne smijem
jer previse je svega
previse da objasnjavam
pa cak i da shvatim tek
a tako je ruzan ovaj stadion
jedva cekam da sagrade novi

Thursday, April 12, 2007

deset sklekova

potaknuta tudjim mislima sjedam za laptop i spremam definiciju prastare teme i vjecite filozofije, zasto ljudi pisemo blogove, dnevnike, pjesme.. drugi nazivaju svoja djela odmaralistima za dusu, umjetnici ljudi, ali ja se ne osjecam tako posle svog stvaranja. dali to znaci da nisam umjetnik? moguce, ustvari sasvim sigurno nisam, uostalom nisam se nikad ni tretirala umjetnicom, heh. cisto zbog pjesama usporedila sam se sa umjetnoscu, moj bed, izvinte.
meni ovaj blog sluzi za nesto suprotno, u svojim pjesmama i postovima ja dusu ne odmaram, ja dodjem da je umorim, istrcim. naravno pored nekih dogadjaja zapisanih cisto da ostanu zapisani, da mi se ne izgube u moru informacija.. ali u vecini blog mi dodje kao sportsko-rekreativni centar za izbezumljenu dusu i pobrkani um. tek kad pobacam nakupljene energije ovde, kad mi dusa zanijemi i um opstane, tek tada se mogu radovati sitnicama i osjecati sopstvenu srecu.
bar cini mi se da je tako, a to je dosta, hehe.

Tuesday, April 10, 2007

pisem da ne zaboravim

budim se u vrucini i bez vazduha
dizem se u polusnu i jos uvjek
zatvorenih ociju otvaram balkon
padam nazad u krevet i zacujem
buku motora, ne, to je zvuk kosilice
dopire do desetog sprata
budi mi nerve, otvara oci, ne dam se
jer konacno disem, disem i osjecam
toplinu sunca po nogama i svjezinu
vazduha po licu, po ocima, po nosu
i osjetim taj prelijepi miris trave
pokosene trave i pomislim na djetinstvo
ugledam drvece iza zgrade
i hrpu nas malih majmuna po njima
mrsava figura na prozoru doziva me
vrijeme je rucka valjda, trcim
trcim kroz mirise, sutam pokoseno
sebi preko glave, okrecem se, upijam
i opet kosilica, otvara mi oci
budi me ponovo, dize me sa kreveta
izlazim na balkon, nije to ono drvece
ni ona trava, ali mirise jos ljepse
mirise slobodno, osjeca se jace
ugledam djecu kako se kulturno klackaju
nismo to mi, mi bi osvajali ove breze
pribijali daske na njih, pravili kuce
vristali i skakali sa opasne visine
ali nisam to ni ja vise, jer evo me
sa desetog sprata zmirim u sunce
pijem kafu na balkonu, uzdisem mirise
sunce me mazi i tako sam sretna
vruce je, zvuk kosilice u daljini
poneka lopta i klackalica, djeciji smijeh
otvaram laptop, kliknem "new post" i
zapisem da ne zaboravim, da se sjetim sutra
uz neke druge kosilice i klackalice
da se sjetim ovih mirisa i osjecaja slobode
svoje srece i zivota u sebi, da ispricam njemu
kako je samnom pio kafu na suncano jutro
samnom razmisljao o osvajanju drveca
i valjanju po travi, sanjao o tome
jos nesvjestan ali prisutan i ziv..

Saturday, April 07, 2007

zgaravica


ubi me poslednjih dana i naravno procitam na nekom medicinskom sajtu o tome, kazu cesto u trudnoci, e hvala na informaciji, al same gluposti uglavnom, nista mi nisu pomogli, samo me zbunili jos vise. izmedju ostalog naveli su tzv. promjene zivotnog stila kojih bi se trebalo striktno pridrzavati :rolleyes:
ma strasno koji savjeti:
gornji dio lezaja ili kreveta trebao bi biti podignut
ccc, svi mi imamo kuci bolnicke odnosno specialne krevete, koji se mogu podignuti, afkorz.., a da spavam na jastucima, kako bogati, kad od ove kiselincine jedva i zaspim u najomiljenijem polozaju, agh.
lezanje na lijevom boku tijekom noci moze smanjiti smetnje
ne pomaze, probala sam budna, a nemam u planu buditi se da vidim kako lezim, ako sam vec uspjela da zaspim..
potrebno je izbjegavati sve napitke i hranu koja otezava simptome zgaravice i pospjesuje vracanje kiseline: kava, kola, caj, alkohol, cokolada, masna hrana, limunov i narancin sok, itd.
prva kava ujutro mi je potrebna da se probudim, kokakola je jedina koja mi smanji kiselinu!, caj od djumbira ili mente mi takodje pomogne, alkohola ionako ne smijem niti mi prija uz osjecaj da sam popila akumulator.. uostalom, sta su mi ostavili, da pijem vodu samo?? pf.
potrebno je jesti veci broj malih obroka umjesto tri velika, a zadnji obrok u danu bi trebao biti rano poslijepodne
ovo je vec smijesno. kako strpati i "samo" tri obroka do rano poslepodne? i kako spremiti sebi vise od tri kvalitetna obroka dnevno? mogu provesti dan samo kuhajuci izgleda. a da ne pricam o napadima gladi u ponoc..
nakon obroka trudnica koja pati od zgaravice ne bi smjela lezati
osoba koja je napisala ovo, nije bila nikad trudna. ako posle jela ne legnem, onesvijestim se!
i najpametnija izjava: sto je prazniji stomak, manja je vjerojatnost vracanja kiseline u zeludac
e, ako postoji gdje trudnica koja moze izdrzati stanje gladi, neka mi se javi pliz!
i sta jos kazu, pusenje ne, zvaka da, hm, ja bi bas obratno voljela, al ne smijem nikome da priznam, pa sutim evo..
jos dva mjeseca i zavrsice se, to je jedino sto su pametno napisali, da posle porodjaja bude bolje, e pa hvala vam stvarno.

Thursday, April 05, 2007

joj, joj!


nema vise chatboxaaaa
nema vise smajlijaaaa
nema tebe nema mene
niceg vise nema joooooj

:))))))

Tuesday, April 03, 2007

zdravo proslosti


sanjala sam proslost, prisla mi je sigurnim korakom u cijelom svom sjaju i bijedi. sta radis tu, pitam je u istom dahu. a ona nista, samo je cutala i pokazivala slike, filmove, glavne uloge i statiste, krivce i heroje, smijeh i suze, drzala me cvrsto i gledala me ogledalom moje duse.
kad prije sve to postade proslost, kad prije, i sve to u tebi proslosti, svi vi u njoj, sta zelite.. za prkos svakako nemate prava. a ti proslosti moja, zasto si dosla sva u paketu? odgovori mi sta zelis!
ali ni rijeci od nje, samo skokovi u vremenu, ubrzavanje i slow motion, kako joj se sta vazno ucini. i opustim se, sta cu, prestanem da razmisljam sta se desava i kako je moguce sve to, ne zelim da pomislim da sanjam u strahu od budjenja, pa gledam predstavu svog zivota, gledam i disem sa njom, smijem se kroz suze i placem kroz smijeh, trzam od bola i radosti u mahu, psujem izdajnike i masem herojima..
kad ono probudi me sunceva zraka, jedna koja se uspjela provuci kroz zaluzine, pomazi me po ocima i odgovori mi na pitanje:
dosla je da se oprosti. pa da! konacno sam spremna da se oprostim sa njom, sve sto imam moje je i novo, sve sto imam sagradih bez tih statista i heroja, sve sto imam dovoljno je da ne mislim nikad vise na nju, da joj se zahvalim za put na koji me dovela i okrenem joj ledja mirnom savjescu, jer oci su mi uprte u danas i umjesto velikim ocima u proslost, sada mirno poluzmurim u buducnost.

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]