budim se u vrucini i bez vazduha
dizem se u polusnu i jos uvjek
zatvorenih ociju otvaram balkon
padam nazad u krevet i zacujem
buku motora, ne, to je zvuk kosilice
dopire do desetog sprata
budi mi nerve, otvara oci, ne dam se
jer konacno disem, disem i osjecam
toplinu sunca po nogama i svjezinu
vazduha po licu, po ocima, po nosu
i osjetim taj prelijepi miris trave
pokosene trave i pomislim na djetinstvo
ugledam drvece iza zgrade
i hrpu nas malih majmuna po njima
mrsava figura na prozoru doziva me
vrijeme je rucka valjda, trcim
trcim kroz mirise, sutam pokoseno
sebi preko glave, okrecem se, upijam
i opet kosilica, otvara mi oci
budi me ponovo, dize me sa kreveta
izlazim na balkon, nije to ono drvece
ni ona trava, ali mirise jos ljepse
mirise slobodno, osjeca se jace
ugledam djecu kako se kulturno klackaju
nismo to mi, mi bi osvajali ove breze
pribijali daske na njih, pravili kuce
vristali i skakali sa opasne visine
ali nisam to ni ja vise, jer evo me
sa desetog sprata zmirim u sunce
pijem kafu na balkonu, uzdisem mirise
sunce me mazi i tako sam sretna
vruce je, zvuk kosilice u daljini
poneka lopta i klackalica, djeciji smijeh
otvaram laptop, kliknem "new post" i
zapisem da ne zaboravim, da se sjetim sutra
uz neke druge kosilice i klackalice
da se sjetim ovih mirisa i osjecaja slobode
svoje srece i zivota u sebi, da ispricam njemu
kako je samnom pio kafu na suncano jutro
samnom razmisljao o osvajanju drveca
i valjanju po travi, sanjao o tome
jos nesvjestan ali prisutan i ziv..