o moj blože!

sanjala sam proslost, prisla mi je sigurnim korakom u cijelom svom sjaju i bijedi. sta radis tu, pitam je u istom dahu. a ona nista, samo je cutala i pokazivala slike, filmove, glavne uloge i statiste, krivce i heroje, smijeh i suze, drzala me cvrsto i gledala me ogledalom moje duse.
kad prije sve to postade proslost, kad prije, i sve to u tebi proslosti, svi vi u njoj, sta zelite.. za prkos svakako nemate prava. a ti proslosti moja, zasto si dosla sva u paketu? odgovori mi sta zelis!
ali ni rijeci od nje, samo skokovi u vremenu, ubrzavanje i slow motion, kako joj se sta vazno ucini. i opustim se, sta cu, prestanem da razmisljam sta se desava i kako je moguce sve to, ne zelim da pomislim da sanjam u strahu od budjenja, pa gledam predstavu svog zivota, gledam i disem sa njom, smijem se kroz suze i placem kroz smijeh, trzam od bola i radosti u mahu, psujem izdajnike i masem herojima..
kad ono probudi me sunceva zraka, jedna koja se uspjela provuci kroz zaluzine, pomazi me po ocima i odgovori mi na pitanje:
dosla je da se oprosti. pa da! konacno sam spremna da se oprostim sa njom, sve sto imam moje je i novo, sve sto imam sagradih bez tih statista i heroja, sve sto imam dovoljno je da ne mislim nikad vise na nju, da joj se zahvalim za put na koji me dovela i okrenem joj ledja mirnom savjescu, jer oci su mi uprte u danas i umjesto velikim ocima u proslost, sada mirno poluzmurim u buducnost.

napisala eka dana Tuesday, April 03, 2007 u 11:50 AM | Permalink