« Home | nebitno » | tu si.. » | vama » | dobro ili lose? » | "ljubav, ljubav je smisao zivota.." » | 11 minuta » | nedelja bez tebe » | jos od juce » | alhemicar iza ugla » | sta bi ja bez neta! »


umjesto osmog marta

tolika glupost, to i valentinovo i njima slicni praznici, da nije vrijedno pomene. stvarno. ali eto uhvatila me zelja da napisem nesto pa da pocnem sa pljuvanjem preko toga i ipak spomenem. al to je to, necu vise. mozda jos na kraju da popljujem samo.
ovo cvijeca sto imam po stanu jedva se sjetim da popricam sa njim koju, zalijem i pohvalim ga kako je lijepo, ne treba mi jos da gledam kako ruza u vodi umire polako, a plasticno cvijece ne volim, ma prezirem ga, minimalist sam po dusi. nemam kuci ni regala sa heklanim krpicama ni sa casama u staklu. doduse krpice imam negdje na dnu ormara, sta cu, dobila sam ih za svadbu od njegove babe i cuvacu ih jer su mi njegovi jako dragi, ali neka mi izvinu sto mi nece "krasiti" nepostojeci regal. ne bi ja imala ni tepih na podu, al i njega sam dobila od svojih pa nemam gdje da ga stavim osim na pod, srecom taman je stao u dio sobe gdje se najmanje zadrzavam. da ne pricam o zavjesama, mama mi ih je sasila pa su tu na prozorima, sa sve paravanima, nije u mom stilu, ali soba kazu izgleda toplije, a i mati je ispostovala moju zelju, da bar nije sa masnama i cvjeticima pa je kolko-tolko podnosljivo i zagrizem jezik kad god je moram skloniti da izadjem na balkon. jedino sto volim su jastuci i jastucici, volim da legnem na njih kao princeza na zrnu graska, ali posto je tu i moj muz koji je jos i kriticniji od mene, svi moji jastucici su poredani na podu kraj kreveta, jer njemu smetaju i ne vidi u njima smisla kolko ni u zavjesama. nasli smo se znaci jedno minimalnije od drugog, trpimo sitnice kolko smo primorani, a dosta bi nam bio samo krevet i radni sto za kompjuter, jedan wireless router za laptope i bili bi sretni.
al blizi se kraj nasoj minimalistickoj sreci, oboje smo svjesni toga, za manje od tri mjeseca napunicemo sobu sa novim stvarima, koje ce biti potrebne i odvratne, od krevetca do stola za previjanje, igracke i pelene, gegice i bodiji, dude i flasice svuda.. ma uzas.
a ljudi bi jos da slave osmi mart i donose kuci cvijece na samrti, ma strasno.

:)

mac mac mac..

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]