umjesto osmog marta
tolika glupost, to i valentinovo i njima slicni praznici, da nije vrijedno pomene. stvarno. ali eto uhvatila me zelja da napisem nesto pa da pocnem sa pljuvanjem preko toga i ipak spomenem. al to je to, necu vise. mozda jos na kraju da popljujem samo.
ovo cvijeca sto imam po stanu jedva se sjetim da popricam sa njim koju, zalijem i pohvalim ga kako je lijepo, ne treba mi jos da gledam kako ruza u vodi umire polako, a plasticno cvijece ne volim, ma prezirem ga, minimalist sam po dusi. nemam kuci ni regala sa heklanim krpicama ni sa casama u staklu. doduse krpice imam negdje na dnu ormara, sta cu, dobila sam ih za svadbu od njegove babe i cuvacu ih jer su mi njegovi jako dragi, ali neka mi izvinu sto mi nece "krasiti" nepostojeci regal. ne bi ja imala ni tepih na podu, al i njega sam dobila od svojih pa nemam gdje da ga stavim osim na pod, srecom taman je stao u dio sobe gdje se najmanje zadrzavam. da ne pricam o zavjesama, mama mi ih je sasila pa su tu na prozorima, sa sve paravanima, nije u mom stilu, ali soba kazu izgleda toplije, a i mati je ispostovala moju zelju, da bar nije sa masnama i cvjeticima pa je kolko-tolko podnosljivo i zagrizem jezik kad god je moram skloniti da izadjem na balkon. jedino sto volim su jastuci i jastucici, volim da legnem na njih kao princeza na zrnu graska, ali posto je tu i moj muz koji je jos i kriticniji od mene, svi moji jastucici su poredani na podu kraj kreveta, jer njemu smetaju i ne vidi u njima smisla kolko ni u zavjesama. nasli smo se znaci jedno minimalnije od drugog, trpimo sitnice kolko smo primorani, a dosta bi nam bio samo krevet i radni sto za kompjuter, jedan wireless router za laptope i bili bi sretni.
al blizi se kraj nasoj minimalistickoj sreci, oboje smo svjesni toga, za manje od tri mjeseca napunicemo sobu sa novim stvarima, koje ce biti potrebne i odvratne, od krevetca do stola za previjanje, igracke i pelene, gegice i bodiji, dude i flasice svuda.. ma uzas.
a ljudi bi jos da slave osmi mart i donose kuci cvijece na samrti, ma strasno.
ovo cvijeca sto imam po stanu jedva se sjetim da popricam sa njim koju, zalijem i pohvalim ga kako je lijepo, ne treba mi jos da gledam kako ruza u vodi umire polako, a plasticno cvijece ne volim, ma prezirem ga, minimalist sam po dusi. nemam kuci ni regala sa heklanim krpicama ni sa casama u staklu. doduse krpice imam negdje na dnu ormara, sta cu, dobila sam ih za svadbu od njegove babe i cuvacu ih jer su mi njegovi jako dragi, ali neka mi izvinu sto mi nece "krasiti" nepostojeci regal. ne bi ja imala ni tepih na podu, al i njega sam dobila od svojih pa nemam gdje da ga stavim osim na pod, srecom taman je stao u dio sobe gdje se najmanje zadrzavam. da ne pricam o zavjesama, mama mi ih je sasila pa su tu na prozorima, sa sve paravanima, nije u mom stilu, ali soba kazu izgleda toplije, a i mati je ispostovala moju zelju, da bar nije sa masnama i cvjeticima pa je kolko-tolko podnosljivo i zagrizem jezik kad god je moram skloniti da izadjem na balkon. jedino sto volim su jastuci i jastucici, volim da legnem na njih kao princeza na zrnu graska, ali posto je tu i moj muz koji je jos i kriticniji od mene, svi moji jastucici su poredani na podu kraj kreveta, jer njemu smetaju i ne vidi u njima smisla kolko ni u zavjesama. nasli smo se znaci jedno minimalnije od drugog, trpimo sitnice kolko smo primorani, a dosta bi nam bio samo krevet i radni sto za kompjuter, jedan wireless router za laptope i bili bi sretni.
al blizi se kraj nasoj minimalistickoj sreci, oboje smo svjesni toga, za manje od tri mjeseca napunicemo sobu sa novim stvarima, koje ce biti potrebne i odvratne, od krevetca do stola za previjanje, igracke i pelene, gegice i bodiji, dude i flasice svuda.. ma uzas.
a ljudi bi jos da slave osmi mart i donose kuci cvijece na samrti, ma strasno.
:)
Posted by
Anonymous |
10:00 AM
mac mac mac..
Posted by
eka |
1:08 PM