« Home | jos od juce » | alhemicar iza ugla » | sta bi ja bez neta! » | nebo i zemlja » | zapisano. » | hihi » | joj, izvinte! » | djeca matriksa » | sunce me budi » | ti.. »


nedelja bez tebe

predvecerje cudno tople zime
ruka trazi mjesto da pociva
nemirno mi srce sumnju skriva
da podijelim misli nemam s kime

svjetla grada sva odavno gore
zmirkaju u ritmu moga jada
upitam se gdje je mjesec sada
gdje je stari da mu vidim bore

s niskog neba crven pada nize
krvavo se spusta na moja ramena
iz ruke sreca meni ukradena
u oblake se crvene podize

mirno ko i svaka nedelja ce proci
sumnju cu sa tugom nocas da pokrijem
od boli svoje stihove kad svijem
san ce meni kao melem doci

Jos uvijek dajes testament zivotu, istim mukama saljes S.O.S, vidim da su neke niti iz onih prica o guranju zgrade ostali, parafraziracu majstora tuga je kao zvjer, nemocna kad se rodi, okrutna kad ojaca.

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]