zdravo proslosti
sanjala sam proslost, prisla mi je sigurnim korakom u cijelom svom sjaju i bijedi. sta radis tu, pitam je u istom dahu. a ona nista, samo je cutala i pokazivala slike, filmove, glavne uloge i statiste, krivce i heroje, smijeh i suze, drzala me cvrsto i gledala me ogledalom moje duse.
kad prije sve to postade proslost, kad prije, i sve to u tebi proslosti, svi vi u njoj, sta zelite.. za prkos svakako nemate prava. a ti proslosti moja, zasto si dosla sva u paketu? odgovori mi sta zelis!
ali ni rijeci od nje, samo skokovi u vremenu, ubrzavanje i slow motion, kako joj se sta vazno ucini. i opustim se, sta cu, prestanem da razmisljam sta se desava i kako je moguce sve to, ne zelim da pomislim da sanjam u strahu od budjenja, pa gledam predstavu svog zivota, gledam i disem sa njom, smijem se kroz suze i placem kroz smijeh, trzam od bola i radosti u mahu, psujem izdajnike i masem herojima..
kad ono probudi me sunceva zraka, jedna koja se uspjela provuci kroz zaluzine, pomazi me po ocima i odgovori mi na pitanje:
dosla je da se oprosti. pa da! konacno sam spremna da se oprostim sa njom, sve sto imam moje je i novo, sve sto imam sagradih bez tih statista i heroja, sve sto imam dovoljno je da ne mislim nikad vise na nju, da joj se zahvalim za put na koji me dovela i okrenem joj ledja mirnom savjescu, jer oci su mi uprte u danas i umjesto velikim ocima u proslost, sada mirno poluzmurim u buducnost.
Zivot je jednosmerna cesta
Pomislim nekad na bivsa jutra
na bivse ljude na bivsa mesta
al put me vodi samo u sutra
zivot je jednosmerna cesta.
Pamtim detinstvo dom svaki kutak
krov posle kise crven ko kresta
ne mogu tamo ni na trenutak
zivot je jednosmerna cesta.
Secam se svoje ljubavi rane
poljubca prvog u senci bresta
ne mogu nazad u sretne dane
zivot je jednosmerna cesta.
Svi idu dalje i ja sa njima
zivotni pravac moram da pratim
a tolko divnih casova ima
u koje zelim da se vratim.
U svoju proslost ja necu stici
pa da prozivim godina dvesta
na drugu stranu uvek cu ici
zivot je jednosmerna cesta
Đorđe Balašević
Posted by Kristina | 9:57 AM