pisem da ne zaboravim
budim se u vrucini i bez vazduha
dizem se u polusnu i jos uvjek
zatvorenih ociju otvaram balkon
padam nazad u krevet i zacujem
buku motora, ne, to je zvuk kosilice
dopire do desetog sprata
budi mi nerve, otvara oci, ne dam se
jer konacno disem, disem i osjecam
toplinu sunca po nogama i svjezinu
vazduha po licu, po ocima, po nosu
i osjetim taj prelijepi miris trave
pokosene trave i pomislim na djetinstvo
ugledam drvece iza zgrade
i hrpu nas malih majmuna po njima
mrsava figura na prozoru doziva me
vrijeme je rucka valjda, trcim
trcim kroz mirise, sutam pokoseno
sebi preko glave, okrecem se, upijam
i opet kosilica, otvara mi oci
budi me ponovo, dize me sa kreveta
izlazim na balkon, nije to ono drvece
ni ona trava, ali mirise jos ljepse
mirise slobodno, osjeca se jace
ugledam djecu kako se kulturno klackaju
nismo to mi, mi bi osvajali ove breze
pribijali daske na njih, pravili kuce
vristali i skakali sa opasne visine
ali nisam to ni ja vise, jer evo me
sa desetog sprata zmirim u sunce
pijem kafu na balkonu, uzdisem mirise
sunce me mazi i tako sam sretna
vruce je, zvuk kosilice u daljini
poneka lopta i klackalica, djeciji smijeh
otvaram laptop, kliknem "new post" i
zapisem da ne zaboravim, da se sjetim sutra
uz neke druge kosilice i klackalice
da se sjetim ovih mirisa i osjecaja slobode
svoje srece i zivota u sebi, da ispricam njemu
kako je samnom pio kafu na suncano jutro
samnom razmisljao o osvajanju drveca
i valjanju po travi, sanjao o tome
jos nesvjestan ali prisutan i ziv..
dizem se u polusnu i jos uvjek
zatvorenih ociju otvaram balkon
padam nazad u krevet i zacujem
buku motora, ne, to je zvuk kosilice
dopire do desetog sprata
budi mi nerve, otvara oci, ne dam se
jer konacno disem, disem i osjecam
toplinu sunca po nogama i svjezinu
vazduha po licu, po ocima, po nosu
i osjetim taj prelijepi miris trave
pokosene trave i pomislim na djetinstvo
ugledam drvece iza zgrade
i hrpu nas malih majmuna po njima
mrsava figura na prozoru doziva me
vrijeme je rucka valjda, trcim
trcim kroz mirise, sutam pokoseno
sebi preko glave, okrecem se, upijam
i opet kosilica, otvara mi oci
budi me ponovo, dize me sa kreveta
izlazim na balkon, nije to ono drvece
ni ona trava, ali mirise jos ljepse
mirise slobodno, osjeca se jace
ugledam djecu kako se kulturno klackaju
nismo to mi, mi bi osvajali ove breze
pribijali daske na njih, pravili kuce
vristali i skakali sa opasne visine
ali nisam to ni ja vise, jer evo me
sa desetog sprata zmirim u sunce
pijem kafu na balkonu, uzdisem mirise
sunce me mazi i tako sam sretna
vruce je, zvuk kosilice u daljini
poneka lopta i klackalica, djeciji smijeh
otvaram laptop, kliknem "new post" i
zapisem da ne zaboravim, da se sjetim sutra
uz neke druge kosilice i klackalice
da se sjetim ovih mirisa i osjecaja slobode
svoje srece i zivota u sebi, da ispricam njemu
kako je samnom pio kafu na suncano jutro
samnom razmisljao o osvajanju drveca
i valjanju po travi, sanjao o tome
jos nesvjestan ali prisutan i ziv..
evo pokusacu opet..da nesto napisem neznam hocel do tebe stici..ma nij eu redu napisala bih hrpu stvari i pitala te hrpu pitanja..ali najbitnije je da si dobro koliko mozes dobro biti..i d aje cedo malo dobro..
Posted by
Anonymous |
10:21 PM
hej evo posto vidim sad da sam uspjela..da ti kazem par rijeci..stvarno je divno to sto si napisala i ne samo to nego puno stvari...imas pravo smisla..a zivot ko zivot nekome majka nekom maceha kako se kaze...ma bice bolje..sve se zaboravi onda kad ugledas te divne male okice koje te gledaju sa tim pogledom kojeg nikad zaboraviti neces..evo moj je sin 15mj.meni kao da je jucer bilo kad sam ga vidjela prvi put i kako me znatizeljno gledao...lijepo spavaj pa se cujemo..
Posted by
Anonymous |
10:24 PM
drago mi je sto si uspjela, a za te osjecaje kad ga konacno ugledam, sve sto ti vise vjerujem, sve ga teze cekam i sve ga vise volim.. znam, promijenit ce nam zivote, ali to smo i htjeli, zar ne.. hehe
:)
Posted by
eka |
12:31 PM
znas..iskreno receno zivot se skroz promjeni..ni nalik onom sto ste imali prije..ogromna promjena na bolje,samo sto na pocetku trebacete vremena da se naviknete jedni na druge(mislim vas troje)...i muzu da je otac i tebi da si majka a beby da je voljena....jeste smislili ime..jer sam citala da jos niste...ma ja sam u zadnji tren,,treci dan kad se rodio ..hehe nisam imala nist aposebno isplanirano..par imena u vidu ali nist akonkretno..et..cujemo se..poljubi svoju ruku i stavi je na stomak..to od mene pusa beby....
Posted by
Anonymous |
8:54 PM