« Home | tu si.. » | vama » | dobro ili lose? » | "ljubav, ljubav je smisao zivota.." » | 11 minuta » | nedelja bez tebe » | jos od juce » | alhemicar iza ugla » | sta bi ja bez neta! » | nebo i zemlja »


nebitno

pokusavam da zaspim sinoc i pomislim na generacije poslije nas i sta ce tada sve da se desava. pokusavam da smislim definiciju za vhs kasetu, kad budem djetetu objasnjavala, a da ne pricam o vinil ploci. brzo skontam da ce tu biti i google i wikipedia ili ko zna sta sve, vjerovatno nesto efikasnije. pa pomislim na generacije prije nas, vrijeme bez mobilnih telefona - sto je doduse zahvatilo i nas do neke dobi, kroz razne hierarhije, industrije i medicine odlutam sve do 15.vijeka, ugledam usmrdjele dame sa zecjim usnama, izbuljenih ociju i u raskosnim haljinama. na drugoj strani siromastvo, a bijeda ko bijeda, ista onda ko i sada i vjerovatno ce i ostati kakva jeste, ma bice ista i u 25. vijeku.
uh, gdje je tek to!
i tako preskakajuci stoljeca shvatim vec odavno shvaceno, kako brzo minemo i kako nestanemo u godinama, kako malo vremena imamo, kako smo nebitni u vremenu i kako malo smo svjesni toga. prezivimo dan sekirajuci se tako za ozbiljne stvari ko i za gluposti, kovajuci buducnost, hvatajuci se proslosti, a sve su to nebitni trenuci za zivot univerzuma.
i sta sam ustvari skontala prije nego sto me progutala noc? ma sta da skontam. kolkogod se upirala sistemu, moram zivjeti u ovom drustvu i brinuti se za racune, posao i sve ostale gluposti. ne mogu zivjeti sebicno ko hipi pjevajuci po citav dan, a niti zelim ustvari. nauk price?? mozda jedino to da treba sto manje razmisljati kolko smo nebitni u cijeloj prici.

Otprilike od istog razmisljanja sam i ja poceo, prije par godina. Samo sto se nisam mogao zadovoljiti time da manje razmisljam, ili nikako ne razmisljam, o svojoj "nebitnosti". Sad imam svoju "bitnost", znam razlog svog postojanja, i vjeruj mi, dosta dosta je lakse.
Po Hesse-u, covjek koji je pametan i koji razmislja, a ti to svakako jesi, ima dvije opcije. Jedna je da skonta kako je nebitan, kako je svijet jadan, i da ode u boeme, alkoholicare, odmetnike od svega. Druga je da spozna Boga, pocne vjerovati, i tako nadje svoj mir. Postoji i treca opcija, da ne razmislja, kao sto to rade svi "normalni" ljudi, da se pokusa uklopiti u kojekakve "gradjanske norme" danasnjeg drustva, da pokusa zivjeti "normalan" zivot, ali u tome svakako ne bi nasao svoj mir, jer sve bi se, manje-vise, svelo na glumu.
Htio sam komentirati na prosli post, ali, sto god pocnem da pisem, suze mi krenu. Zelim ti samo reci da te neizmjerno volim, i da cu uvijek biti tu za tebe, ako ti treba moja pomoc. To sto su nasi stavovi otisli u dva razlicita smjera, nece mi biti prepreka da te zadrzim u svom zivotu, i to sto blize sebi. Cuvaj mi se.

kolikogod tebi ili bilo kome zvucalo nevjerovatno ili smijesno i neozbiljno, ja jesam vjernik, vjernik dusom, srcem i umom. kao sto vjerujem u dobro i zlo, tako vjerujem i u sud, ali ga se ne bojim, jer nemam zasto. ako sam gresna, grijesim po necijim normama, dok po necijim postupam ispravno, al vjerujem u pravednost onog ko ce da mi sudi i sa tom vjerom postujem svoje odluke na svom putu. nasla sam trenutke koji su mi bitni, imam cvrste razloge da se budim u novi dan, ali jasno mi je da je ta moja bitnost nebitna u svemiru, nebitna komsiji iznad, a bitna covjeku koji se budi kraj mene i svim ostalima koji me vole. vrijedjaju me pomisli od voljenih da grijesim, da lutam i da vrijedjam njih i druge. oni koji me stvarno vole, nece me se stidjeti i imace povjerenja u moju dobrotu, moju presudu, moj moral i moju vjeru.

hvala ti

Upravo zbog stavova drugih, ovih dana puno o tebi razmisljam. Ne zelim te osudjivati, govoriti da grijesis, stidjeti te se. Ti si odrasla osoba i sama treba da odlucujes o svom zivotu. A i sama kazes, sud postoji, i na njemu ce biti odluceno koliko smo grijesili, svaki od nas.
I nervira me sto su se odjednom svi "osvijestili", i svi su odjednom puni nekih savjeta i spremni da drze pridike. A kada je pridike trebalo drzati, nikoga nije bilo.
Nedaj se. A ja sam tu, ako ti bilo sta zatreba.

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]