o moj blože!

predvecerje cudno tople zime
ruka trazi mjesto da pociva
nemirno mi srce sumnju skriva
da podijelim misli nemam s kime

svjetla grada sva odavno gore
zmirkaju u ritmu moga jada
upitam se gdje je mjesec sada
gdje je stari da mu vidim bore

s niskog neba crven pada nize
krvavo se spusta na moja ramena
iz ruke sreca meni ukradena
u oblake se crvene podize

mirno ko i svaka nedelja ce proci
sumnju cu sa tugom nocas da pokrijem
od boli svoje stihove kad svijem
san ce meni kao melem doci

napisala eka u 11:21 PM | Permalink | Comments

subota popodne. na poslu sam. pisem ovo na papir za narucivanje robe, prekucacu kad dodjem kuci.
subota je vece moglo bi se reci, na satu je 19:45. nigdje zive duse. ko je bolestan, vec je kuci, a oni zdravi samo prolaze kraj apoteke.
subota je uglavnom. nekada je to bilo vece za izlaske, vece kada zvoni telefon kao lud, vece pitanja i dogovora, kad i gdje, ko i sa kim, sta i sa cim.. ne nedostaje mi to. ne nedostaju mi ni zagusljivi klubovi ni preglasne zurke.
znaci samo subota je. dvije plavusice ulaze, upitaju nekoliko stvari, nalickane, krecu u setnju po apoteci hvatajuci stvar po stvar u ruke uz obavezna pitanja namenjena meni, sta, kako, zasto..
subota je djevojke. zar nemate pametnijeg posla? tako nalickane idite u kino preko puta ili na veceru u meksicki restoran na spratu. ja bi na vasem mjestu otisla u grad, sjela u galeriju, operu ili joe penas i narucila sebi bakardi kolu. vas dvije listate moje knjige, preucavate breussov post i pitate koliko traje jedan brita filter za vodu.
subota je, a ja nisam na vasem mjestu. i ne zalim, ne fali mi galerija ni orientalski house ni dobro pice. sve sto zelim jeste leci pred tv u svom toplom stanu, sa muzem sa jedne i flasicom vode sa druge strane.
subota je, a tako sam umorna. jedva cekam 21h da zatvorim radnju.
evo jos izbrojim pare i letim kuci, subota je.

napisala eka u 2:11 PM | Permalink | Comments

upitala me prije nekoliko dana na poslu neka djevojka, nasa redovna musterija, koja se tretira vec kao mojom drugaricom, samohrana majka, sva pogubljena i raspustena, dali sam procitala alhemicara. reko jok, ti si.
sledece pitanje je slijedilo ubrzo, smijesna glupost za koju se u momentu posumnja da je cista retorika: dali si razumjela sta je poruka knjige? zafrkava me sigurno, pomislim, nasmejem se, kad djevojka mrtva ozbiljna ceka moj odgovor.
ma reko sto me to pitas, naravno da jesam, jebote to je knjiga za peti osnovne (ko sto moj muz kaze). pa daj, ona ce, tako sam zbunjena zbog islama i bas radi tog nerazumevanja nemam pojma sta oce da kaze ovaj koeljo. boze retarda, pomislim u sebi i napusim je naravno: pa kakve veze ima islam sa porukom, totalno nebitno, sta ti je bre.. tuzno je odgovorila, da ne moram da budem takva, da samo zeli da me pita sta sam shvatila iz te knjige, jer joj je toliko krivo sto ne konta, da je pocela da cita slovenski prevod kurana nebil shvatila. uh, sve vise ne vjerujem u kojoj sam se situaciji nasla, ko me to zajebava, ali uzdahnem i polako joj objasnim kako i sta. zaprepastena me gleda i opet upita: a sta je sa onom njegovom djevojkom sto ga cekala u pustinji..?
aaaaaa! znate li gdje sam bila sa zivcima! ali i sada izbrojim do 5-6 i opet objasnjavam: nije nista bitnija od piramida koje je vidio, vazno je da je sve to dozivio na putu prema svom blagu, svom cilju, i dosta vise, moram da radim.
zasutila je na nekoliko sekundi i dodala da ce ipak da nastavi citati kuran, kaze zanima je odnos izmedju zene i muskarca u islamu.
znas sta, zamahnem rukom, ko ti je kriv!
i preko nje nasmejem se sa "izvolite" covjeku koji je cekao u pozadini. agh.

napisala eka u 3:47 PM | Permalink | Comments

citam tako mejlove, forume i blogove
spamuju sa svih strana sa pozitivom i lijepim zeljama
jedan kaze kad zazvoni sat ujutro da se probudim sretna sto sam ziva
drugi kazu da pomuzem kravu i shvatim da je vrijedno zivjeti
(ili da se prosetam kineskim zidom, jasta!)
a mene ceka mount everest papira koje moram da sredim
cijela niagara obaveza se slila na moja ledja
i dok ih skupljam, citam svoje mejlove i vidim tom cruisa kako su ga skvrcili
(da bi izgledao manji u vanilla sky, da me nasmiju, bas)
i zove me zena sa osiguranja da donesem pare u 4
nisam joj stigla ni reci da mi treba jos jedno osiguranje
nema veze, poslije cu
prvo da sredim svoje dokumente, znaci mora da se slikam
pa gledam u pps formatu uzasne ceste u boliviji
i citam kako opet varaju na bankomatima, da pazim kazu (bas ja)
dok srcem svoju kafu na cas opsujem apostile pecat i onog ko ga izmisli
i molim vas da ne mislite da sam prolupala u silnom negativizmu
samo citam svoje mejlove, citam kako se ljudi muvaju na forumima
prelistavam blogove i pitam se koliko tu istine ima
sve te ispovijesti, vicevi i katastrofe
a ja pored svega razmisljam kako cu opet ispasti kreten na slikama dokumenata
i kad ce ta plata vise pa da odem na opstinu i platim svoje doprinose
a u wmv formatu mati ugleda svoju cerku dok snimaju pornic (tako odigrano!)
sjetim se da nemam pojma gdje mi je spisak fotokopija koje trebam jos da skupim (i fotokopiram naravno, nemam skenera kuci)
ali kazu sve to znaci da imas kako i sa cim, a ja pozelim da zivim u africi
ili u nekoj prasumi pa da me bas zabole za svu administraciju
i opet telefon, mati kaze da treba pdv za stan da se plati (pored onolikog kredita!)
dobro sredicu sve, samo jos da procitam kako sam osoba godine jer stvaram na netu (hvala vam bas) i koji su uzroci smrti na jamajci
da zacas spremim rucak i odem da platim osiguranje, telefon i ostale sitnice
evo sad cu, samo jos da skoknem malo na forum..

napisala eka u 2:06 PM | Permalink | Comments