« Home | "ljubav, ljubav je smisao zivota.." » | 11 minuta » | nedelja bez tebe » | jos od juce » | alhemicar iza ugla » | sta bi ja bez neta! » | nebo i zemlja » | zapisano. » | hihi » | joj, izvinte! »


dobro ili lose?


ciniti lose i opet proci dobro. mission impossible ili kruta realnost?

ja licno imam osjecaj da mi se u zivotu sve vrati, al pazi, bas sve, svaka losa pomisao, a kamoli djelo. ali eto dok sjedim u tisini i malo sagledam druge, kroz misli naidjem na dobre ljude koje zivot kara svaki dan iako zive posteno i dobro. za nekoliko trenutaka prosirim pogled i kroz cijelu historiju pa sve do dandanas nailazim na neke diktatorske tipove koje karaju sve redom i opet zive u blagostanju do svoje osamdeset i neke. pa budi pametan.

a bas ljetos sam cula zanimljivu teoriju na tu temu. pricao je neki tip kako je nasao u kaficu telefon i odlucio je ne predati ga konobarici, vec ga je stavio u dzep i kasnije prodao. dok se sve to desavalo pomislio je usput, da nije okej to sto je ucinio. al desava se i sledece, uskoro je il izgubio il razbio svoj telefon, ne sjecam se tacno, ali ostao je bez njega. dodao je, da se to desilo samo zato sto je bio svjestan svog loseg djela.
znaci tako ide? ljudi koji imaju zdravu savjest ne mogu ciniti lose, dok oni nemoralni idioti mogu da haraju kolko ih je volja, jer ionako ne vide nista lose u tome i to im se nikad nece vratiti? zvuci kao jedino logicno objasnjenje za pravdu i nepravdu koju vidjamo. mada postoji i mogucnost da vucemo neki ceh iz proslog zivota, da imamo losu karmu il whatever.
ali eto kakogod i koja god teorija bila prava, isplati se biti dobar, ako ne za ovaj, mozda za neki drugi zivot. il to il biti nemoralan, znaci biti los u svojoj biti, ali nikako pretvarati se da si los, jer ce te lupiti po nosu.
heh.

Tacna je i jedna i druga krajnost. Mozda ovim normalnim i neiskvarenim nije jasno kako neko moze biti pokvaren, tako i ovim drugim nije jasno kako neko moze biti tako "naivan"... Sve je pitanje tacke gledista!

pa i jeste tako, svako ipak za sebe misli da je upravu i od sebe pocinje sa "normalnim".
ali nisam pricala bas o tome, nego da li te stvarno stigne kazna za lose djelo samo ako si svjestan tog djela..?

mnogo ti je tesko onda pitanje! mislim da stigne, samo nije covek uvek svestan toga... cak i nesto sto ti se u prvom trenutku ucini kao dobro, mozda je bas ta kazna, ili nije. kazu "ko zna za sta je to dobro"...

uvek je to dilema na koju ne postoji tacan odgovor!

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]