Sunday, March 25, 2007

jaaa imaaam moooc, taratatata..

vristim da preglasim tisinu
u izvinjenje svima vama
koji trpite zbog moje nemoci
i gusite me svojim bolom
saljete mi svoja razocarenja
vrelim vjetrom kroz hladnu noc
u nadi da vladam svijetom
i sa zeljom da imam moc
da spasim sa sobom i vas
pa nocas evo gubim glas
od histerije u cetiri zida
priznajem da mi je zao
sve vam priznajem u ime mira
moci nemam al vama je glumim
cekam da shvatite, a do tada
ja cu da vristim
da nas ne proguta sve zajedno
ova buka od tisine

Friday, March 23, 2007

rewritable

sve cesce mi se desava da mi neko napomene neki dogadjaj od prije desetak godina, a ja umjesto kratkog filma sebi pricaram samo trag tog sjecanja, istog trena znam da postoji, da se to jeste desilo, ali nemam pojma ko je bio, sta je bilo niti gdje i kada je bilo. sta se to desi sa tim sjecanjem i kako se tako zametne nesto dozivljeno, kakva nam je to budjava kapaciteta sacuvanih podataka, koliko bajtova stane na nas hard? i dali se novi podaci prepisu na one najstarije ili na one koji su manje vazni? imam u rukavu nekoliko prepricanih dogadjaja, neki su bili poprilicno vazni i zaboravljeni, a neki nevazni ili manje vazni, ali bas stari. znaci, nije crno ili bijelo.
a ustvari ko sam ja da preucavam to, sigurno postoje studije na tu temu, al mrzi me da guglam, ionako se za desetak godina necu ni sjecati da sam razmisljala o ovome i cudicu se kad budem citala ovaj post.
jeste, ako mi neko ne prepise blog sa necim vaznijim ili novijim, hehehe

Wednesday, March 14, 2007

tja.


napade me neki dan neka nepoznata zenska, navodno dobrica i svetica, u sred price o necemu skroz trecem, zasu me sa pitanjima kao zasto sam ja to nezadovoljna toliko u zivotu, dali sam pogrijesila izabravsi muza ili me samo brak gusi, i sta mi je moje dijete krivo, da ga ne zelim, i sto nisam prije o tome razmisljala. kaze sve te gluposti procitala je ovde. da, bas ovde!
sta bi covjek prvo pomislio nego, da zena ono iskreno i na sav glas pravi budalu od mene ili u suprotnom da je umsko zaostala.
naravno slijedio je novi napad kako ja to upotrebljavam rijeci kao "debil" u tom kontekstu i da vrijedjam neke ljude, koji to stvarno jesu. kontam, dobro, nije debil, sta li je onda kad me tako napada, nisam li valjda ja nesto pogresno napisala, ma u kurac, krenem i citam, mozda reko samo moje pjesme ne razumije ili mozda dok ja pricam da cu uvjek voljeti svoje dijete i da mi je moj muz velika podrska uz sve probleme - mozda je u tome vidila sarkazam reko, mora da je to!
ali kaze nece vise o tome, uvrijedila sam je pitavsi je dali je debil valjda, ko ce ga znat, a nije ni vazno toliko, nego pisem cisto da i vas ostale obavijestim da su mi ova trudnoca i moj muz nesto najljepse sto se ikad desilo i sto ce se vjerovatno ikad i desiti u mom zivotu.
a ujedno vas i pitam, dali ste vi dobili takvu predstavu, dali djelujem sarkasticna ili depresivna, mozda manicna i mracna, jeste li vi dobili osjecaj da ovo dijete sto nosim pod srcem, ne zelim i cak da ga krivim za neke svoje probleme??

Thursday, March 08, 2007

umjesto osmog marta

tolika glupost, to i valentinovo i njima slicni praznici, da nije vrijedno pomene. stvarno. ali eto uhvatila me zelja da napisem nesto pa da pocnem sa pljuvanjem preko toga i ipak spomenem. al to je to, necu vise. mozda jos na kraju da popljujem samo.
ovo cvijeca sto imam po stanu jedva se sjetim da popricam sa njim koju, zalijem i pohvalim ga kako je lijepo, ne treba mi jos da gledam kako ruza u vodi umire polako, a plasticno cvijece ne volim, ma prezirem ga, minimalist sam po dusi. nemam kuci ni regala sa heklanim krpicama ni sa casama u staklu. doduse krpice imam negdje na dnu ormara, sta cu, dobila sam ih za svadbu od njegove babe i cuvacu ih jer su mi njegovi jako dragi, ali neka mi izvinu sto mi nece "krasiti" nepostojeci regal. ne bi ja imala ni tepih na podu, al i njega sam dobila od svojih pa nemam gdje da ga stavim osim na pod, srecom taman je stao u dio sobe gdje se najmanje zadrzavam. da ne pricam o zavjesama, mama mi ih je sasila pa su tu na prozorima, sa sve paravanima, nije u mom stilu, ali soba kazu izgleda toplije, a i mati je ispostovala moju zelju, da bar nije sa masnama i cvjeticima pa je kolko-tolko podnosljivo i zagrizem jezik kad god je moram skloniti da izadjem na balkon. jedino sto volim su jastuci i jastucici, volim da legnem na njih kao princeza na zrnu graska, ali posto je tu i moj muz koji je jos i kriticniji od mene, svi moji jastucici su poredani na podu kraj kreveta, jer njemu smetaju i ne vidi u njima smisla kolko ni u zavjesama. nasli smo se znaci jedno minimalnije od drugog, trpimo sitnice kolko smo primorani, a dosta bi nam bio samo krevet i radni sto za kompjuter, jedan wireless router za laptope i bili bi sretni.
al blizi se kraj nasoj minimalistickoj sreci, oboje smo svjesni toga, za manje od tri mjeseca napunicemo sobu sa novim stvarima, koje ce biti potrebne i odvratne, od krevetca do stola za previjanje, igracke i pelene, gegice i bodiji, dude i flasice svuda.. ma uzas.
a ljudi bi jos da slave osmi mart i donose kuci cvijece na samrti, ma strasno.

Saturday, March 03, 2007

nebitno

pokusavam da zaspim sinoc i pomislim na generacije poslije nas i sta ce tada sve da se desava. pokusavam da smislim definiciju za vhs kasetu, kad budem djetetu objasnjavala, a da ne pricam o vinil ploci. brzo skontam da ce tu biti i google i wikipedia ili ko zna sta sve, vjerovatno nesto efikasnije. pa pomislim na generacije prije nas, vrijeme bez mobilnih telefona - sto je doduse zahvatilo i nas do neke dobi, kroz razne hierarhije, industrije i medicine odlutam sve do 15.vijeka, ugledam usmrdjele dame sa zecjim usnama, izbuljenih ociju i u raskosnim haljinama. na drugoj strani siromastvo, a bijeda ko bijeda, ista onda ko i sada i vjerovatno ce i ostati kakva jeste, ma bice ista i u 25. vijeku.
uh, gdje je tek to!
i tako preskakajuci stoljeca shvatim vec odavno shvaceno, kako brzo minemo i kako nestanemo u godinama, kako malo vremena imamo, kako smo nebitni u vremenu i kako malo smo svjesni toga. prezivimo dan sekirajuci se tako za ozbiljne stvari ko i za gluposti, kovajuci buducnost, hvatajuci se proslosti, a sve su to nebitni trenuci za zivot univerzuma.
i sta sam ustvari skontala prije nego sto me progutala noc? ma sta da skontam. kolkogod se upirala sistemu, moram zivjeti u ovom drustvu i brinuti se za racune, posao i sve ostale gluposti. ne mogu zivjeti sebicno ko hipi pjevajuci po citav dan, a niti zelim ustvari. nauk price?? mozda jedino to da treba sto manje razmisljati kolko smo nebitni u cijeloj prici.

Thursday, March 01, 2007

tu si..


ziv si, ja to dobro znam
tu si, sad te osjecam

doci ces na oci svima
ogledalo duse pokazati njima
bezbrizan i zahtijevan
voljen i opjevan
sicusan i njegovan
bices samo nas i moj
al tvrdoglav, samosvoj
moj princ si i moj kralj
pocetak novi, stari kraj
moja pjesma, novi stih
bices prvi ispred svih
a ja uvjek iza tebe
za tvoj zivot dajem sebe
i dacu ti jos mnogo vise
tjerati od tebe kise
suncem obasjati dan
ljubiti u miran san

tu si, ja to osjecam..

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]