ti sto ne znas kako boli sto si slijep za svijeta tugu ti sto trebas tek da vidis sunce, kisu, nekad dugu ti ne zuri da mi dodjes ti sto price moje slusas tu gdje jesi bolje ti je ubrzo ces svijet da kusas
napisala eka dana Friday, October 13, 2006 u 5:46 PM |Permalink
Ponekad pomislim... razmiljam o tvojim stihovima... nekada mislim blago onome kome su upuceni, ali opet, tako su visesmisleni da se odmah zapitam, da li je to tako? Kao neka oluja da vlada u tvojim mislima neko vreme - ili je to samo inspiracija?
heh, nemoj da se ustrucavas previse, nekad oluja nekad sunce, nije ni vazno kome ni zasto, niti sta me potaklo na to, ovde ostavljam energije koje trenutno nosim, nekad u stihu, nekad u spisu.. a drago mi je kad vidim da ih neko cita.. ;)
Eko... ne ustrucavam se, nego, odavno se nismo onako posteno culi, ili ispricali, pa nemogu bas da to povezem sa realnoscu - ove stihove. Ranije mi je to polazilo za rukom, ali eto, nekako nam vreme nije bilo naklonjeno... No, ima vremena!
E moj DZO, davno sam ja odustao od povezivanja onog sto Eka napise sa realnoscu oko nje. Citao sam njene dnevnike kada smo jos mali bili, nisam ih mogao povezati ni tada. U Eki se ne desavaju niti oluje niti sunce, to su ti vise kao erupcije, znas ono kad se utroba zemlje jebeno zagrije (to ti je sakupljanje energije kod Eke), pa se onda dogodi erupcija (kad Eka odluci da napise post), a onda se lava slijeva, pa covjek pomisli "vidi kako se lijepo slijeva" (lava su ti Ekini stihovi), a zna se da lava przi. Tako i ovi Ekini stihovi, ili bole nju, ili bole nas, ljude kojima je stalo do nje i koji je vole. Nisam psiholog, i mozda je sve ovo pogresno, ali godine posmatranja kako se Eka mijenja i sazrijeva (najmanje 16 puta brze od mene) daju mi za pravo makar da iznesem svoje misljenje. dmr
"ne znam vise boze prosti
dal da strepim il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu ti si bio svugde u mom svemu.."
djordje balasevic
LJUBI ME
ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan
Marie Wine
ZENSKE PJESME
Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust od trideset posto.
Sanja Pilic
NE PITAJ VISE
Ne pitaj vise zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova tko krmani
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
Znas li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina
o koju se uzalud razbija moj zivot.
Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Ponekad pomislim... razmiljam o tvojim stihovima... nekada mislim blago onome kome su upuceni, ali opet, tako su visesmisleni da se odmah zapitam, da li je to tako?
Kao neka oluja da vlada u tvojim mislima neko vreme - ili je to samo inspiracija?
DZO
Posted by Anonymous | 12:09 AM
heh, nemoj da se ustrucavas previse, nekad oluja nekad sunce, nije ni vazno kome ni zasto, niti sta me potaklo na to, ovde ostavljam energije koje trenutno nosim, nekad u stihu, nekad u spisu..
a drago mi je kad vidim da ih neko cita..
;)
Posted by eka | 2:00 AM
Eko... ne ustrucavam se, nego, odavno se nismo onako posteno culi, ili ispricali, pa nemogu bas da to povezem sa realnoscu - ove stihove. Ranije mi je to polazilo za rukom, ali eto, nekako nam vreme nije bilo naklonjeno...
No, ima vremena!
Posted by DZO | 11:37 PM
E moj DZO, davno sam ja odustao od povezivanja onog sto Eka napise sa realnoscu oko nje. Citao sam njene dnevnike kada smo jos mali bili, nisam ih mogao povezati ni tada. U Eki se ne desavaju niti oluje niti sunce, to su ti vise kao erupcije, znas ono kad se utroba zemlje jebeno zagrije (to ti je sakupljanje energije kod Eke), pa se onda dogodi erupcija (kad Eka odluci da napise post), a onda se lava slijeva, pa covjek pomisli "vidi kako se lijepo slijeva" (lava su ti Ekini stihovi), a zna se da lava przi. Tako i ovi Ekini stihovi, ili bole nju, ili bole nas, ljude kojima je stalo do nje i koji je vole. Nisam psiholog, i mozda je sve ovo pogresno, ali godine posmatranja kako se Eka mijenja i sazrijeva (najmanje 16 puta brze od mene) daju mi za pravo makar da iznesem svoje misljenje. dmr
Posted by Anonymous | 8:06 AM
:)
Posted by eka | 3:27 PM