« Home | slatke muke » | pozdrav » | sLOVEnija » | Salman Rushdie - Djeca ponoći » | jednu pjesmu, molim! » | eka eki » | m.m. » | velenje! » | prica o skorpionu i kornjaci » | e zivote »


ti..


ti sto ne znas kako boli
sto si slijep za svijeta tugu
ti sto trebas tek da vidis
sunce, kisu, nekad dugu
ti ne zuri da mi dodjes
ti sto price moje slusas
tu gdje jesi bolje ti je
ubrzo ces svijet da kusas

Ponekad pomislim... razmiljam o tvojim stihovima... nekada mislim blago onome kome su upuceni, ali opet, tako su visesmisleni da se odmah zapitam, da li je to tako?
Kao neka oluja da vlada u tvojim mislima neko vreme - ili je to samo inspiracija?

DZO

heh, nemoj da se ustrucavas previse, nekad oluja nekad sunce, nije ni vazno kome ni zasto, niti sta me potaklo na to, ovde ostavljam energije koje trenutno nosim, nekad u stihu, nekad u spisu..
a drago mi je kad vidim da ih neko cita..
;)

Eko... ne ustrucavam se, nego, odavno se nismo onako posteno culi, ili ispricali, pa nemogu bas da to povezem sa realnoscu - ove stihove. Ranije mi je to polazilo za rukom, ali eto, nekako nam vreme nije bilo naklonjeno...
No, ima vremena!

E moj DZO, davno sam ja odustao od povezivanja onog sto Eka napise sa realnoscu oko nje. Citao sam njene dnevnike kada smo jos mali bili, nisam ih mogao povezati ni tada. U Eki se ne desavaju niti oluje niti sunce, to su ti vise kao erupcije, znas ono kad se utroba zemlje jebeno zagrije (to ti je sakupljanje energije kod Eke), pa se onda dogodi erupcija (kad Eka odluci da napise post), a onda se lava slijeva, pa covjek pomisli "vidi kako se lijepo slijeva" (lava su ti Ekini stihovi), a zna se da lava przi. Tako i ovi Ekini stihovi, ili bole nju, ili bole nas, ljude kojima je stalo do nje i koji je vole. Nisam psiholog, i mozda je sve ovo pogresno, ali godine posmatranja kako se Eka mijenja i sazrijeva (najmanje 16 puta brze od mene) daju mi za pravo makar da iznesem svoje misljenje. dmr

:)

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]