« Home | velenje! » | prica o skorpionu i kornjaci » | e zivote » | ona i on » | potni list, putovnica, pasoš » | pred zoru » | ja + ti = mi ? » | prekosutra » | ne pitaj » | smrdljivi zabari »


m.m.


palim prvu cigaru i kroz vrata u svojoj staroj djecijoj sobi ugledam novi kofer unisten nepotrebnim bijesom u zurbi. u koferu vidim djeciji izraz covjeka koji mi nosi kokice i tjesi me mirnim pogledom dok po ledjima osjecam vatru besmislenog srda. crnina kofera sve se vise pretvara u platno na kojem ugledam malo kupatilo, svoje skloniste, vidim suze sto padaju po plocicama i svoj blijedi izraz sa krvavim ocima u ogledalu. ugledam sebe kako bacam zabice na adi i ne slusam ostre rijeci sa lijeve strane. taj nevini prizor prekine veliki teflonski tiganj sa rasutim staklenim poklopcem i cujem zle rijeci koje su tu sa namjerom da me uvrijede, ne vrijedjaju me, al me boli namjera, boli me i gusi, zato trcim po crnom koferu niza stepenice zagusljive zgrade, izlazim na bucnu ulicu i trcim dalje do rijeke, utapam svoje podivljale misli u mirnoj rijeci na crnom koferu. slike i kratki filmovi se prelivaju jedan u drugi, svaki put vidim ljutiti pogled pun mrznje prema meni, vidim koplja koja mi probadaju stomak umjesto rijeci, osjecam svoj strah, strah od srda i od buducnosti..
okrenem se i hvatam telefon u ruke, crne misli sa crnog kofera previse su uz prvu cigaru ujutro, bas sa tog crnog kofera koji treba da putuje samnom do malene sobice punoj sjecanja na nepotrebni bijes..
"halo amire, gdje si, idemo na kafu, crnu.."

alenka jedva cekam da nesto cujem od tebe, kako si i ostalo. ne znam nista za tebe vec dugo a pozeli te covjek:) eto nedostajes mi i da mi je da nekako makar nesto cujem od tebe. cuvaj se gdje god da si, volila bi da si malo blize. pusa od rodice alme iz tvoje bosne. ne ljutis se sto ti ovdje malo svratim

e budalice, cuj ljutim se, pa drago mi bude ako navratis tu, tu sam i nekako najvise dostupna, kad lutam nonstop od toplog balkana do hladnog zapada.. hehe
dobro sam, nista mi ne fali, malo sam vec pozelila da se smirim, al sve u svoje vrijeme, jelda. bila sam cak i na moru malo, sve sam uspjela da vidim, pozdravim i osjetim, ukratko!
puno te pozdravljam i obecavam da cim se malo skrasim, dolazicu i javljacu se cesce.
cuvaj mi se, hvala ti sto si se javila i slobodno se javi opet na ovom mjestu, kad god pozelis,
ljubim te

dobrodosao mali mjesecaru, nocas je pun mjesec, cuvaj se!
;)

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]