« Home | zapisano. » | hihi » | joj, izvinte! » | djeca matriksa » | sunce me budi » | ti.. » | slatke muke » | pozdrav » | sLOVEnija » | Salman Rushdie - Djeca ponoći »


nebo i zemlja


ne sjecam se tacno zasto je tog ljetnog dana otac sjedio samnom u travi dok sam gledala oblake kako lete preko nase zgrade. od silne velicine zgrade i sa svih cetiri ili pet godina nisam bila sigurna dali stvarno putuju oblaci il se svi mi sa zemljom okrecemo, dok oni stoje na mjestu. na to pitanje stari mi je odgovorio: "ma jok, kakva zemlja, oblaci, bakraci, to komsija suljo gura zgradu." otrcala sam do zgrade i svu je obisla dok nisam shvatila da me glatko nalagao. nije rekao "neznam" niti je rekao istinu, znao je da sam naivna i ta ga anegdota vec godinama nasmijava, kao i mene naravno.
skoro dvije decenije kasnije znam zasto sjedim kraj njega dok on cirka pivo i gleda discovery channel. zbunjena od neprihvatanja moje zivotne odluke upitam ga kao tada, zbog cega mora da bude tako. hladno i opusteno odgovorio je da sam trebala naci nekoga svoje vjere.
"ne!" odgovorila sam u panici, "nemozes to da trazis od mene! ne u ovoj drzavi, ne uz ovo vaspitanje i ne dok pijes to pivo! ti si se mnogo vise odmakao od svojih predaka nego sto sam ja od tebe, kakva sad vjera odjednom..!" i mnogo toga je jos kroz suze izlazilo iz moje nacete duse i nerazumevanja te hladnoce.
tek kad sam lezala u zagrljaju svog muza, shvatila sam da stari opet nije rekao "neznam" niti je rekao istinu. istinu, da njega kao i dosad bas zaboli za vjeru i istinu, da ga samo stid pred rodbinom i drugarima, stid sto mu je kci "otisla u srbe".
i danas dok se svi vesele nove godine, lickaju se i planiraju provod i docek, shvatam jos i to, da sam sa svojim govorom o vjeri i precima, ne samo trazila komsiju sulju, vec mu i pomogla gurati zgradu.

Eko, ako si srecna (nadam se da jesi), onda slobodno potrazi komsiju Sulju...mozda on sada zaista gura zgradu!

Ne znam sta sam hteo reci, ali sledi svoj nagon i osecaje. Sta god da se desi znas da je to zivot... nista se tu ne moze izmeniti. Jednostavno, tako je htelo da bude i neka bude!

Jezim se dok ovo citam... Ti si jedna od najpametnijih osoba koje sam ikada sreo, ali odgojio te je zivot i svijet ruzan, ljigav i prljav. Neka ti Bog podari srecu, i makar nekada pokaze pravo svjetlo i pravi put, molicu se zato do smrti.
U dzennetu ce ljudi biti sa onima koje vole. Ako zasluzim dzennet, i ako se u njemu nadjem, biti ces ako Bog da i ti tamo, jer Bog ne razdvaja one koji se vole.

joj seko kolko te volim :D hehe
a dobro znas da si i ti pokupila oceve fore pa sam i ja morala gurat i vise nego samo zgradu :P
ljubim stomak :)
jaca

Post a Comment

o meni

  • licno ja eka
  • pocelo u zurichu, nastavilo u beogradu, a trentno smaram u gradu zvanom ljubljana..

>> moj profil <<

"the" stih

"ne znam vise
boze prosti
dal da strepim
il da sremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim
ako nije kasno vec
znam da sanjas rimovanja
krike i tisinu nemu
ti si bio svugde
u mom svemu.."

djordje balasevic



LJUBI ME

ljubi me
ali ne dodji preblizu
ostavi mjesta za ljubav
da se smije svojoj sreci
daj da uvijek
jedan pramen
moje zute kose
bude slobodan

Marie Wine



ZENSKE PJESME

Te razne male zene
usle su u mene
i djeca svakakvih fela
autisticna
egoisticna
pa onda majke
i djevojcice
zatocene
neki stidlijivi muskarci
skloni placu i picu
zatim bica bez lica
sveci i vrazi
rockeri i klasicari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uzivat u razlicitom.
Stotinu sebe
imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost
mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li
ako previse patim
dobiti popust
od trideset posto.

Sanja Pilic



NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise
zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava
i zasto je
nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom ladjom snova
tko krmani
kad noc nad svijetom
hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli
moje cudno srce.
Znas li odakle
koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko
od glasa valova.
Tvoja je misao
strma pecina
o koju se uzalud razbija
moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni!
Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec:
dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini
zaborava.

Vesna Parun



Subscribe to this blog's feed
[What is this?]