nije strasno
pricam o onome sto tek treba da dodje. tako je blizu, a tako neizvjesno.
lijepo je znati da te ceka suncem obasijan dan, korak ti je cvrst dok ides prema njemu, preskaces barikade, proklizis kroz koridore sa ocima uprtim u sutra.
lijepo je i znati uzas sutrasnje oluje, poneses kisobran sa sobom, toplo se obuces i biras tlo bez blata, zaobilazis vece bare i zastajkujes, ne zuris da budes jak za sutra.
a najljepse je ne znati, obuces prolaznu jaknu, ocekujes obasjano, a prvo te sunce stjera u sjenu, ne bojis se, al se pomalo plasis, hodas pod krosnjama sigurnog drveca al te mami svaka sucneva zraka sto te pomiluje po kosi, duboko dises al ipak pratis svaki miris da ne donese suzavca sa sobom, smijesis se ljudima iako ocekujes psovke s njihove strane, penjes se po stepenicama za koje nisi siguran dali idu gore ili dole, ali kreces se sve dok mjesec ne izviri, jer ne bojis se i stici ces do sutra.
