o moj blože!

ona

2007-09-14T09:26:00.000+02:00

ona je sve sto ja nisam
stvarnost moga sna
strast moga mira
osjecaj moga uma
ona je zelja moje srece
zudnja moga dana
potreba moga dara
privlacnost moje koze
ona jeste moje nije
ali nije ona
sve ono sto ja jesam

kukuuu

2007-08-28T15:30:00.000+02:00

ode sve u tri krasne. odose mi sve slike.
sajt img.cx kojeg mi predlozio moj dragi za hostovanje slicica u medjuvremenu je promjenio ime u piccysnap.com, dobro. ali sad je taj sajt obviusli puko, jer nemam ni jedne slike, cak ni one u profilu.
nadam se da ce se podici uskoro, jer stvarno me mrzi da ponovo sredjujem sve postove, koji uzas.
a u pm!
inace sve okej, dugo nisam imala o cemu da kukam, ali zato je ovo nadmasilo sve. hmpf.

tinejdzeru

2007-07-23T16:27:00.000+02:00

kada ces nauciti da prihvatis kritiku
pogotovo kad dolazi od bliznjih
ne da ti sere majmun
koji jedva tvoje ime zna
nego kad te napusi brat
izgrdi te licno i pravedno
bar iz njegovih cipela
kako ne shvatiti da si pogrijesio
ili bar razmotriti situaciju
a ne kretati u bitku
ne stvarati zamjerke
vracati mu jadikovanjem po selu
ogovaranjem kako je los
nepravedan i neobziran
kako znas da si dorastao
ili ne znas da nisi
i sta se desi kada shvatis
ko sto shvatih ja
kada skidoh teret tih godina
znas li da ce zao da ti bude
ako ikad postanes covjek
kada pubertet i sveznanje izblijedi
kad osvrnes se i sagledas prizore
dali ces ikada da shvatis
odrastes i oprostis
i dali ces ikada traziti oprostaj
jer nisi ti taj koji treba da prasta
ili da trazi pravdu
pravda ce da te stigne
ako ne u zrelim godinama
dok budes ljuljao svoje dijete
znaces pod stare dane
kad otvoris neki album ili fajl
ili pustis kritiku nekom sebi slicnom
kad opsujes nekoga sto tvoje greske ponavlja
znaces da nisi bio upravu
ili mozda nikad neces shvatiti
ostaces sveznalica
ostaces neshvacen i najpametniji
samo sebi i nikom vise
jer nisi lutao svijetom i svemirom
a kritikovat ce te mnogi
sto te znaju i ne znaju
ali ti samo vodi bitke
kako god bilo, pobjednika nema
njima ni meni pobjeda nije bitna
jer mi rat ne vodimo
nismo na tom bojnom polju
tu su samo tvoje predstave o nama
a ti gubis u svakom slucaju
shvatio ili ne shvatio
odgurnuo si brata od sebe
izgubio si posao ili tek poznanika
ne znajuci dali ce ti ikad trebati jos

jos jedna..

2007-07-16T13:00:00.000+02:00

..godina na ledja. ili pod noge. hm.
ma bila je tako divna, da nece ni gore ni dole, ostace mi u srcu za sav zivotni vijek, pricacu o njoj i rado je se sjecati dok god me pamet bude sluzila. sve oci uperene, sve usi nacurene, zeljne da cuju sta pozeljeh ove godine, nasmejah se i ne pozeljeh nista, ustvari pozeljeh da sve ostane kako jeste. steta je trositi tako divan dan razmisljajuci o nekim materijalnim glupostima, to ionako cinimo svaki dan, bar rodjendan mi ostavite da budem sretna sa ovime sto stekoh za tu godinu.
i hvala svima na lijepim zeljama, telefon samo sto nije zablokirao.

eh

2007-06-24T17:33:00.000+02:00

vjerovala sam ja svima, pokusavala da shvatim, da je predivno i drugacije, da je naporno i bezuvjetno, noseci ga pod srcem vjerovala sam, osjecala nesto i mislila da znam, vjerovala da razumijem i da sam spremna totalno..
medjutim, tek sad kad se desilo, tek otkako mi ga stavise u narucje, tek sad znam i shvatam, da nema smisla da objasnjavam niti je imalo smisla meni objasnjavati, zna samo onaj koji je bio u ovome, ili znace tek kad bude, kao sto ja tek sada znam i necu da vam objasnjavam..
mozda samo nesto, zivot prije ovog bica kraj mene bio je poluprazan i zalim sve one koji to nikada nece osjetiti, ovo je bre nova dimenzija.

covjek na sve navikne..

2007-05-16T13:18:00.000+02:00

renovira se stan iznad nas i ja gubim zivce. srcem kafu i kontam kako da smetem sebi misli sa buke koja vibrira i u stolici na kojoj sjedim. na gladini kafe u soljici se prave valovi ako je postavim na sto. uzasno se nerviram, tek je devet i spava mi se, a nikako da prestanu, evo vec nekoliko dana.
kad konacno uzese pauzu, i tisina, blazena tisina..
i tad se sjetim, izvrtim neke slike u glavi i smjesak mi se prikrade na lice, jao bre, kako smo ljudi cudni, kako brzo zaboravljamo i naviknemo na dobro, slusam tisinu i ne vjerujem kako je glasna.
dobro, prije nego pomislite da prozivljavam manicno depresivna stanja, da vam kazem cemu smjesak, sjetila sam se nase sobice u zurichu, prozora koji je gledao na ugao ulica neugasse i langstrasse, ugla koji ni u jednom trenu nije bez bucnog saobracaja, krigijevog kafica u prizemlju nase zgrade, famoznog kebaba na uglu - pit stop za sav zurich, danonocne sirene milicije i ambulantnih kola, glasne setace, kurve i ponocne pijance, grlate crnke koje smiruju svoj afro u salonu preko puta, pa onda nasa komsinica, heh tek ona, klasicno temperamentna brazilka, ne bi vjerovali koliko puta sam u pocetku mislila da se bije sa nekim, ustvari da nju neko bije i ona vristi upomoc, medjutim iskazalo se da prica sa nekim po telefonu ili joj je dosla drugarica na kafu pa razgovaraju cisto onako.. a tek proslogodisnje svjetsko prvenstvo u fudbalu i navijaci u nasem kvartu, slavilo se bre ko kod pobijedio utakmicu i navijalo se ko god igrao, italijani, francuzi, svicarci pa cak i "hrvatska!" se culo da uzvicu..
tako zanesena izlazim na balkon koji gleda na citavu ljubljanu (a ne na prozor debelih indijaca u zgradi preko puta), duboko udahnem visinu i osjetim miris zove, zutog grmlja oko zgrade, uhvatim poneki cvrkut pticica, a kola se ne cuju do desetog sprata, glavni bulevar tek je kilometar od zgrade.., kad opet busilica ili neka druga destruktivna sprava, opet vibracija pod nogama, al sad se smejem, zavrsice ovi radovi uskoro, ulazim unutra, palim muziku i vracam se u krevet shvatajuci koliko sam nezahvalna, jer znam da postoji gore, mnogo gore od ovog.. ne samo da postoji, nego mi to nekad bila svakodnevnica. heh.

don't happy, be worry

2007-05-13T13:23:00.000+02:00

odmoran i naspavan
prozor suncem obasjan
bez brige mi svice dan
i prolazi
klizi u cutnji
nestaje i gubi sjaj
pa cekam kraj
cekam noc, novo jutro
novo bezbrizje
nisko cenjeno
u tisini cekanja

ko je ovde lud?

2007-05-11T11:09:00.000+02:00

postavila sam oglas na nekom slovenskom sajtu, nabrojala sam stvari koje poklanjam i ostavila svoj mail, uz p.s. da ne mislim stvari slati po posti jer nisu male, nego da dodju po njih u ljubljanu. ajde reko, lijepa gesta, zasto da bacam, nekome ce biti drago, jer meni te stvari stvarno ne trebaju niti imam mjesta u stanu vise za njih. ali vraga, u svakom mailu nailazim na srceparajuce price nekih samohranih matera i drugih socialnih problema ove drzave, kako bi volili da im stvari dovezem ili posaljem po posti, jer nemaju prevoza niti novca..
jao bre! ne moze covjek vise biti ni dobar, usadjuju mi osjecaj krivde sto mi se ovolikoj ne cima do poste niti imam ideju u kakve kutije to da potrpam i gdje da nadjem tolike kutije ustvari. i tako provodim zadnja dva dana kenslajuci jednog po jednog, cekajuci nekog normalnog, nekoga, ko je spreman uzeti ponudjeno pod ponudjenim uslovima, ma strasno. jos koji takav mail i moracu da se borim sa sobom da stvari ne pobacam u smece, jer kontejneri ispred zgrade bas su primamno veliki i prazni..

deveti mjesec

2007-05-05T01:09:00.000+02:00

deveti i zadnji, dosao je, sa strane zdravstva cestitke, u sobi spakovana torba i napunjeni ormari sa svim ubuduce potrebnim, od mog zivotnog saputnika bunilo sa primjesom panike, od javnosti iscekivanja i lijepe zelje, a od mene?
ne znam, sve to valjda, mnogo potencirano, u homeopatskim brojevima.
znaci cestitam sebi i skupljam stvari, krijem bunilo i paniku, jedva cekam i nadam se zdravlju, uz napomenu da sam totalno bez zivotne energije, bez snage, ali sa puno volje da predjemo cupriju zadnjeg mjeseca.

nije

2007-04-21T15:35:00.000+02:00

nije ponos niti igra neka
nije crne niti bijele boje
nije ljubav ono sto se ceka
nije vrag me uzeo pod svoje

nije sunce ono sto me slijepi
nije vjetar kriv za moje suze
nije zedj mi ta sto grlo lijepi
nije slucaj sto mi srecu uze

nije tuznik nit porota neko
nije sudbina za sve ovo kriva
nije zivot ove dane ceko
nije stid me vise sto sam ziva

malo drugacije

2007-04-21T12:59:00.000+02:00

nije mi u navici, ali sinoc je sve izgledalo tako, sva pitanja takva i sve molitve najbolje su opisane u toj pjesmi, u tom dijelu pjesme, koju nisam napisala sama, a pjeva je moj omiljeni, djole:

stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti
dal ce mi se radovati ili glavu okrenuti
sta slagati, sta im kasti, svet ne mozes pesmom spasti
njine brige me i nocas brinu
dok se spremam na put kuci, na put kuci, u tudjinu

svetom smo se rasipali ko djerdani, nosili nas nebom cilimi
da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi
nekad smo se bratimili po pogledu, sluteci da isto sanjamo
i bogu je prosto bilo krstimol se ili klanjamo

sevdah, o jeah!

kako je propala olimpija ili nesto trece

2007-04-18T12:31:00.000+02:00

zbrka mi u glavi ogromna
dvije misli ne mogu da sastavim
na izgled jednostavno
ali nije ni malo, toliko toga
da ne smijem ni da zbiram
pa sjedim na prestolu nereda
i gledam preko svega
gledam stadion olimpije
ne shvatajuci da taj klub mozda
ne postoji vise
jer nije vazno, samo da ne vidim
na cemu sjedim, preko cega gazim
pa ne dijelim sto jesam i sto nisam
sta moram i sta ne smijem
jer previse je svega
previse da objasnjavam
pa cak i da shvatim tek
a tako je ruzan ovaj stadion
jedva cekam da sagrade novi

deset sklekova

2007-04-12T15:12:00.000+02:00

potaknuta tudjim mislima sjedam za laptop i spremam definiciju prastare teme i vjecite filozofije, zasto ljudi pisemo blogove, dnevnike, pjesme.. drugi nazivaju svoja djela odmaralistima za dusu, umjetnici ljudi, ali ja se ne osjecam tako posle svog stvaranja. dali to znaci da nisam umjetnik? moguce, ustvari sasvim sigurno nisam, uostalom nisam se nikad ni tretirala umjetnicom, heh. cisto zbog pjesama usporedila sam se sa umjetnoscu, moj bed, izvinte.
meni ovaj blog sluzi za nesto suprotno, u svojim pjesmama i postovima ja dusu ne odmaram, ja dodjem da je umorim, istrcim. naravno pored nekih dogadjaja zapisanih cisto da ostanu zapisani, da mi se ne izgube u moru informacija.. ali u vecini blog mi dodje kao sportsko-rekreativni centar za izbezumljenu dusu i pobrkani um. tek kad pobacam nakupljene energije ovde, kad mi dusa zanijemi i um opstane, tek tada se mogu radovati sitnicama i osjecati sopstvenu srecu.
bar cini mi se da je tako, a to je dosta, hehe.

pisem da ne zaboravim

2007-04-10T10:57:00.000+02:00

budim se u vrucini i bez vazduha
dizem se u polusnu i jos uvjek
zatvorenih ociju otvaram balkon
padam nazad u krevet i zacujem
buku motora, ne, to je zvuk kosilice
dopire do desetog sprata
budi mi nerve, otvara oci, ne dam se
jer konacno disem, disem i osjecam
toplinu sunca po nogama i svjezinu
vazduha po licu, po ocima, po nosu
i osjetim taj prelijepi miris trave
pokosene trave i pomislim na djetinstvo
ugledam drvece iza zgrade
i hrpu nas malih majmuna po njima
mrsava figura na prozoru doziva me
vrijeme je rucka valjda, trcim
trcim kroz mirise, sutam pokoseno
sebi preko glave, okrecem se, upijam
i opet kosilica, otvara mi oci
budi me ponovo, dize me sa kreveta
izlazim na balkon, nije to ono drvece
ni ona trava, ali mirise jos ljepse
mirise slobodno, osjeca se jace
ugledam djecu kako se kulturno klackaju
nismo to mi, mi bi osvajali ove breze
pribijali daske na njih, pravili kuce
vristali i skakali sa opasne visine
ali nisam to ni ja vise, jer evo me
sa desetog sprata zmirim u sunce
pijem kafu na balkonu, uzdisem mirise
sunce me mazi i tako sam sretna
vruce je, zvuk kosilice u daljini
poneka lopta i klackalica, djeciji smijeh
otvaram laptop, kliknem "new post" i
zapisem da ne zaboravim, da se sjetim sutra
uz neke druge kosilice i klackalice
da se sjetim ovih mirisa i osjecaja slobode
svoje srece i zivota u sebi, da ispricam njemu
kako je samnom pio kafu na suncano jutro
samnom razmisljao o osvajanju drveca
i valjanju po travi, sanjao o tome
jos nesvjestan ali prisutan i ziv..

zgaravica

2007-04-07T22:48:00.000+02:00

ubi me poslednjih dana i naravno procitam na nekom medicinskom sajtu o tome, kazu cesto u trudnoci, e hvala na informaciji, al same gluposti uglavnom, nista mi nisu pomogli, samo me zbunili jos vise. izmedju ostalog naveli su tzv. promjene zivotnog stila kojih bi se trebalo striktno pridrzavati :rolleyes:
ma strasno koji savjeti:
gornji dio lezaja ili kreveta trebao bi biti podignut
ccc, svi mi imamo kuci bolnicke odnosno specialne krevete, koji se mogu podignuti, afkorz.., a da spavam na jastucima, kako bogati, kad od ove kiselincine jedva i zaspim u najomiljenijem polozaju, agh.
lezanje na lijevom boku tijekom noci moze smanjiti smetnje
ne pomaze, probala sam budna, a nemam u planu buditi se da vidim kako lezim, ako sam vec uspjela da zaspim..
potrebno je izbjegavati sve napitke i hranu koja otezava simptome zgaravice i pospjesuje vracanje kiseline: kava, kola, caj, alkohol, cokolada, masna hrana, limunov i narancin sok, itd.
prva kava ujutro mi je potrebna da se probudim, kokakola je jedina koja mi smanji kiselinu!, caj od djumbira ili mente mi takodje pomogne, alkohola ionako ne smijem niti mi prija uz osjecaj da sam popila akumulator.. uostalom, sta su mi ostavili, da pijem vodu samo?? pf.
potrebno je jesti veci broj malih obroka umjesto tri velika, a zadnji obrok u danu bi trebao biti rano poslijepodne
ovo je vec smijesno. kako strpati i "samo" tri obroka do rano poslepodne? i kako spremiti sebi vise od tri kvalitetna obroka dnevno? mogu provesti dan samo kuhajuci izgleda. a da ne pricam o napadima gladi u ponoc..
nakon obroka trudnica koja pati od zgaravice ne bi smjela lezati
osoba koja je napisala ovo, nije bila nikad trudna. ako posle jela ne legnem, onesvijestim se!
i najpametnija izjava: sto je prazniji stomak, manja je vjerojatnost vracanja kiseline u zeludac
e, ako postoji gdje trudnica koja moze izdrzati stanje gladi, neka mi se javi pliz!
i sta jos kazu, pusenje ne, zvaka da, hm, ja bi bas obratno voljela, al ne smijem nikome da priznam, pa sutim evo..
jos dva mjeseca i zavrsice se, to je jedino sto su pametno napisali, da posle porodjaja bude bolje, e pa hvala vam stvarno.

joj, joj!

2007-04-05T12:39:00.000+02:00

nema vise chatboxaaaa
nema vise smajlijaaaa
nema tebe nema mene
niceg vise nema joooooj

:))))))

zdravo proslosti

2007-04-03T11:50:00.000+02:00

sanjala sam proslost, prisla mi je sigurnim korakom u cijelom svom sjaju i bijedi. sta radis tu, pitam je u istom dahu. a ona nista, samo je cutala i pokazivala slike, filmove, glavne uloge i statiste, krivce i heroje, smijeh i suze, drzala me cvrsto i gledala me ogledalom moje duse.
kad prije sve to postade proslost, kad prije, i sve to u tebi proslosti, svi vi u njoj, sta zelite.. za prkos svakako nemate prava. a ti proslosti moja, zasto si dosla sva u paketu? odgovori mi sta zelis!
ali ni rijeci od nje, samo skokovi u vremenu, ubrzavanje i slow motion, kako joj se sta vazno ucini. i opustim se, sta cu, prestanem da razmisljam sta se desava i kako je moguce sve to, ne zelim da pomislim da sanjam u strahu od budjenja, pa gledam predstavu svog zivota, gledam i disem sa njom, smijem se kroz suze i placem kroz smijeh, trzam od bola i radosti u mahu, psujem izdajnike i masem herojima..
kad ono probudi me sunceva zraka, jedna koja se uspjela provuci kroz zaluzine, pomazi me po ocima i odgovori mi na pitanje:
dosla je da se oprosti. pa da! konacno sam spremna da se oprostim sa njom, sve sto imam moje je i novo, sve sto imam sagradih bez tih statista i heroja, sve sto imam dovoljno je da ne mislim nikad vise na nju, da joj se zahvalim za put na koji me dovela i okrenem joj ledja mirnom savjescu, jer oci su mi uprte u danas i umjesto velikim ocima u proslost, sada mirno poluzmurim u buducnost.

jaaa imaaam moooc, taratatata..

2007-03-25T23:03:00.000+02:00

vristim da preglasim tisinu
u izvinjenje svima vama
koji trpite zbog moje nemoci
i gusite me svojim bolom
saljete mi svoja razocarenja
vrelim vjetrom kroz hladnu noc
u nadi da vladam svijetom
i sa zeljom da imam moc
da spasim sa sobom i vas
pa nocas evo gubim glas
od histerije u cetiri zida
priznajem da mi je zao
sve vam priznajem u ime mira
moci nemam al vama je glumim
cekam da shvatite, a do tada
ja cu da vristim
da nas ne proguta sve zajedno
ova buka od tisine

rewritable

2007-03-23T19:50:00.000+01:00

sve cesce mi se desava da mi neko napomene neki dogadjaj od prije desetak godina, a ja umjesto kratkog filma sebi pricaram samo trag tog sjecanja, istog trena znam da postoji, da se to jeste desilo, ali nemam pojma ko je bio, sta je bilo niti gdje i kada je bilo. sta se to desi sa tim sjecanjem i kako se tako zametne nesto dozivljeno, kakva nam je to budjava kapaciteta sacuvanih podataka, koliko bajtova stane na nas hard? i dali se novi podaci prepisu na one najstarije ili na one koji su manje vazni? imam u rukavu nekoliko prepricanih dogadjaja, neki su bili poprilicno vazni i zaboravljeni, a neki nevazni ili manje vazni, ali bas stari. znaci, nije crno ili bijelo.
a ustvari ko sam ja da preucavam to, sigurno postoje studije na tu temu, al mrzi me da guglam, ionako se za desetak godina necu ni sjecati da sam razmisljala o ovome i cudicu se kad budem citala ovaj post.
jeste, ako mi neko ne prepise blog sa necim vaznijim ili novijim, hehehe

tja.

2007-03-14T12:44:00.000+01:00

napade me neki dan neka nepoznata zenska, navodno dobrica i svetica, u sred price o necemu skroz trecem, zasu me sa pitanjima kao zasto sam ja to nezadovoljna toliko u zivotu, dali sam pogrijesila izabravsi muza ili me samo brak gusi, i sta mi je moje dijete krivo, da ga ne zelim, i sto nisam prije o tome razmisljala. kaze sve te gluposti procitala je ovde. da, bas ovde!
sta bi covjek prvo pomislio nego, da zena ono iskreno i na sav glas pravi budalu od mene ili u suprotnom da je umsko zaostala.
naravno slijedio je novi napad kako ja to upotrebljavam rijeci kao "debil" u tom kontekstu i da vrijedjam neke ljude, koji to stvarno jesu. kontam, dobro, nije debil, sta li je onda kad me tako napada, nisam li valjda ja nesto pogresno napisala, ma u kurac, krenem i citam, mozda reko samo moje pjesme ne razumije ili mozda dok ja pricam da cu uvjek voljeti svoje dijete i da mi je moj muz velika podrska uz sve probleme - mozda je u tome vidila sarkazam reko, mora da je to!
ali kaze nece vise o tome, uvrijedila sam je pitavsi je dali je debil valjda, ko ce ga znat, a nije ni vazno toliko, nego pisem cisto da i vas ostale obavijestim da su mi ova trudnoca i moj muz nesto najljepse sto se ikad desilo i sto ce se vjerovatno ikad i desiti u mom zivotu.
a ujedno vas i pitam, dali ste vi dobili takvu predstavu, dali djelujem sarkasticna ili depresivna, mozda manicna i mracna, jeste li vi dobili osjecaj da ovo dijete sto nosim pod srcem, ne zelim i cak da ga krivim za neke svoje probleme??

umjesto osmog marta

2007-03-08T13:08:00.000+01:00

tolika glupost, to i valentinovo i njima slicni praznici, da nije vrijedno pomene. stvarno. ali eto uhvatila me zelja da napisem nesto pa da pocnem sa pljuvanjem preko toga i ipak spomenem. al to je to, necu vise. mozda jos na kraju da popljujem samo.
ovo cvijeca sto imam po stanu jedva se sjetim da popricam sa njim koju, zalijem i pohvalim ga kako je lijepo, ne treba mi jos da gledam kako ruza u vodi umire polako, a plasticno cvijece ne volim, ma prezirem ga, minimalist sam po dusi. nemam kuci ni regala sa heklanim krpicama ni sa casama u staklu. doduse krpice imam negdje na dnu ormara, sta cu, dobila sam ih za svadbu od njegove babe i cuvacu ih jer su mi njegovi jako dragi, ali neka mi izvinu sto mi nece "krasiti" nepostojeci regal. ne bi ja imala ni tepih na podu, al i njega sam dobila od svojih pa nemam gdje da ga stavim osim na pod, srecom taman je stao u dio sobe gdje se najmanje zadrzavam. da ne pricam o zavjesama, mama mi ih je sasila pa su tu na prozorima, sa sve paravanima, nije u mom stilu, ali soba kazu izgleda toplije, a i mati je ispostovala moju zelju, da bar nije sa masnama i cvjeticima pa je kolko-tolko podnosljivo i zagrizem jezik kad god je moram skloniti da izadjem na balkon. jedino sto volim su jastuci i jastucici, volim da legnem na njih kao princeza na zrnu graska, ali posto je tu i moj muz koji je jos i kriticniji od mene, svi moji jastucici su poredani na podu kraj kreveta, jer njemu smetaju i ne vidi u njima smisla kolko ni u zavjesama. nasli smo se znaci jedno minimalnije od drugog, trpimo sitnice kolko smo primorani, a dosta bi nam bio samo krevet i radni sto za kompjuter, jedan wireless router za laptope i bili bi sretni.
al blizi se kraj nasoj minimalistickoj sreci, oboje smo svjesni toga, za manje od tri mjeseca napunicemo sobu sa novim stvarima, koje ce biti potrebne i odvratne, od krevetca do stola za previjanje, igracke i pelene, gegice i bodiji, dude i flasice svuda.. ma uzas.
a ljudi bi jos da slave osmi mart i donose kuci cvijece na samrti, ma strasno.

nebitno

2007-03-03T14:42:00.000+01:00

pokusavam da zaspim sinoc i pomislim na generacije poslije nas i sta ce tada sve da se desava. pokusavam da smislim definiciju za vhs kasetu, kad budem djetetu objasnjavala, a da ne pricam o vinil ploci. brzo skontam da ce tu biti i google i wikipedia ili ko zna sta sve, vjerovatno nesto efikasnije. pa pomislim na generacije prije nas, vrijeme bez mobilnih telefona - sto je doduse zahvatilo i nas do neke dobi, kroz razne hierarhije, industrije i medicine odlutam sve do 15.vijeka, ugledam usmrdjele dame sa zecjim usnama, izbuljenih ociju i u raskosnim haljinama. na drugoj strani siromastvo, a bijeda ko bijeda, ista onda ko i sada i vjerovatno ce i ostati kakva jeste, ma bice ista i u 25. vijeku.
uh, gdje je tek to!
i tako preskakajuci stoljeca shvatim vec odavno shvaceno, kako brzo minemo i kako nestanemo u godinama, kako malo vremena imamo, kako smo nebitni u vremenu i kako malo smo svjesni toga. prezivimo dan sekirajuci se tako za ozbiljne stvari ko i za gluposti, kovajuci buducnost, hvatajuci se proslosti, a sve su to nebitni trenuci za zivot univerzuma.
i sta sam ustvari skontala prije nego sto me progutala noc? ma sta da skontam. kolkogod se upirala sistemu, moram zivjeti u ovom drustvu i brinuti se za racune, posao i sve ostale gluposti. ne mogu zivjeti sebicno ko hipi pjevajuci po citav dan, a niti zelim ustvari. nauk price?? mozda jedino to da treba sto manje razmisljati kolko smo nebitni u cijeloj prici.

tu si..

2007-03-01T13:27:00.000+01:00

ziv si, ja to dobro znam
tu si, sad te osjecam

doci ces na oci svima
ogledalo duse pokazati njima
bezbrizan i zahtijevan
voljen i opjevan
sicusan i njegovan
bices samo nas i moj
al tvrdoglav, samosvoj
moj princ si i moj kralj
pocetak novi, stari kraj
moja pjesma, novi stih
bices prvi ispred svih
a ja uvjek iza tebe
za tvoj zivot dajem sebe
i dacu ti jos mnogo vise
tjerati od tebe kise
suncem obasjati dan
ljubiti u miran san

tu si, ja to osjecam..

vama

2007-02-27T15:05:00.000+01:00

svi vi sto citate i ne citate
svi sto dodjete ili ne dodjete
sto kontate ili ostajete zbunjeni
svi sto mislite ili odmarate glavu
svi sto trazite i nadjete
ili ne nadjete pa trazite dalje
kucate nebuloze ili pogodite slucajno
svi vi preko bare, sa sjevera
sa juga ili tu iz komsiluka
pa cak iz pekinga kad navratite
trazeci nesto sto nemam ili imam
sve vam nudim, a nedam vam nista
svi vi sa namjerom ili bez nje
da pozdravite mene ili lijecite
svoj neki kompleks, problem, jad
svi vi ste dobrodosli, a i niste
kako uzmete ili kako mi dodjete
ako dodjete uopste, samo da znate
da meni ionako nije vazno ni malo

dobro ili lose?

2007-02-20T12:10:00.000+01:00

ciniti lose i opet proci dobro. mission impossible ili kruta realnost?

ja licno imam osjecaj da mi se u zivotu sve vrati, al pazi, bas sve, svaka losa pomisao, a kamoli djelo. ali eto dok sjedim u tisini i malo sagledam druge, kroz misli naidjem na dobre ljude koje zivot kara svaki dan iako zive posteno i dobro. za nekoliko trenutaka prosirim pogled i kroz cijelu historiju pa sve do dandanas nailazim na neke diktatorske tipove koje karaju sve redom i opet zive u blagostanju do svoje osamdeset i neke. pa budi pametan.

a bas ljetos sam cula zanimljivu teoriju na tu temu. pricao je neki tip kako je nasao u kaficu telefon i odlucio je ne predati ga konobarici, vec ga je stavio u dzep i kasnije prodao. dok se sve to desavalo pomislio je usput, da nije okej to sto je ucinio. al desava se i sledece, uskoro je il izgubio il razbio svoj telefon, ne sjecam se tacno, ali ostao je bez njega. dodao je, da se to desilo samo zato sto je bio svjestan svog loseg djela.
znaci tako ide? ljudi koji imaju zdravu savjest ne mogu ciniti lose, dok oni nemoralni idioti mogu da haraju kolko ih je volja, jer ionako ne vide nista lose u tome i to im se nikad nece vratiti? zvuci kao jedino logicno objasnjenje za pravdu i nepravdu koju vidjamo. mada postoji i mogucnost da vucemo neki ceh iz proslog zivota, da imamo losu karmu il whatever.
ali eto kakogod i koja god teorija bila prava, isplati se biti dobar, ako ne za ovaj, mozda za neki drugi zivot. il to il biti nemoralan, znaci biti los u svojoj biti, ali nikako pretvarati se da si los, jer ce te lupiti po nosu.
heh.

"ljubav, ljubav je smisao zivota.."

2007-02-16T12:42:00.000+01:00

sta da pisem kada sve me muci
nista nece dobro da vam zvuci
sretna jednog, tuzna drugog trena
sve u svemu ja sam samo zena
izdao me prijatelj, ali nije brat
izdao me roditelj, al ja necu rat
para nema kolko bi se htjelo
prava nema kolko bi se smjelo
al na srecu ljubav jos me vodi
osmjeh mi se samo zbog nje rodi
kazu ljubav ono je sto vrijedi
sreca ne bi trebala da blijedi
ma ne blijedi, nekad se ne vidi
ocima se nekad problem vise svidi
srce mi se stegne zbog majcine tuge
izdajnik se smije s druge strane duge
pa se plasim svakog koraka u sutra
uplase me siva kisovita jutra
strah me novih bora na njegovom licu
bojim se da sviram na ljubavnu zicu
al docekam tren kad zagrli me jako
i tad bi bio na mom mjestu svako
preplavi me sreca iz peta do glave
sve nijanse sive na nebu poplave
da ljubav vrijedi u trenu se slazem
al u drugom opet necu da vam lazem..

11 minuta

2007-02-02T10:30:00.000+01:00

ovih dana procitah jos jedan bestseler i koeljo me opet fascinirao. ma joj, volila bi da mogu procitati vise knjiga, ali jednostavno ne nalazim vremena ili bolje receno ne odvojim vremena da bi citala. znaci nije kriv moj nacin zivota, nego sam ja sama.
i sta me navelo da progutam ovih dvjesto i kusur stranica za dva dana? pa rekli su mi da je to prica o djevojci koja je otisla u svicarsku da se izvuce iz bijede i tamo nasla svoju pravu ljubav. heh, sebicno sam se nasla u toj prici i krenula da citam. ubrzo sam saznala, da je maria (glavni lik u knjizi) otisla tamo da radi kao plesacica i posle toga kao prostitutka. razocaralo me, jer to nije vise bila moja prica, ali sam nastavila, jer koeljo ne bi bio koeljo kad ne bi napisao knjigu tako da se ne mozes otrgnuti od nje. da, ustvari maria jeste pokusavala da radi kao model na agenciji u zenevi, cak je napravila sebi i book, ali nije dobila posla, pa je zato prihvatila ponudu i prodavala svoje tijelo malo vise nego sto to modeli rade. ali je u to nije natjerao zivot, imala je dovoljno para da se vrati kuci, u brazil, medjutim ona je svjesno odlucila da pretrazi mogucnosti zivota do kraja i zaradi dovoljno para da ostvari svoje snove i kupi kucu sa farmom u rodnom selu. i sta se desava, u trenutku kad je bila najsigurnija da se nikad vise nece zaljubiti i da su muskarci samo jedna jadna i nesigurna bica, srela je zgodnog slikara i pronasla novi nivo u zivotu. tu su nam se na neki nacin price opet susrele. ostavila je posao u nocnom klubu i ostala sa slikarom, znaci knjiga ima savrseni hepi end. mada tu se desavalo jos mnogo cega, al mrzi me da vam pisem toliko. da bolje objasnim bit knjige, uradicu opet copy/paste fazon pa vidite sta je koelja natjeralo da pise o tome:

on kaze: "pogledajmo drustvo u kome zivimo: seksualnost je prisutnija no sto treba da bude i svi o njoj otvoreno govore, ali kada se nadjemo licem u lice s drugim ljudima, s jednom osobom, kada se nadjemo iza zatvorenih vrata spremni da vodimo ljubav, postajemo preplasena deca. i ne znamo sta da radimo. tada mi muskarci pokusavamo da usrecimo zenu, da pokazemo sopstvenu muskost, a one se pretvaraju da su veoma zadovoljne, ali to je sve laz. mi, znaci, ne cinimo ono sto bi trebalo ciniti, jer to je spoj ne samo dva tela, nego i dve duse. mi u seksualnosti ne ispoljavamo kreativnost.."

ja mogu jos samo da vam objasnim da je sa "jedanaest minuta" maria definisala prosjek trajanja samog akta sa svojim musterijama, dok je sa svojim slikarom otkrila, da se tih bijednih nekoliko minuta pretvori u vjecnost.
heh, prije nego sto sam upoznala muza, nisam ni razmisljala o tome, ne o trajanju, nego o vaznosti seksa samog. nadu u ljubav sam bila izgubila vec poslije prvog susreta sa njom, valjda sa tim i davanje vaznosti seksualnom zadovoljstvu.
i tamo na langstrasse, gdje je koeljo dobio svoju ideju da pise o zivotu prostitutke, ja sam nasla svoju srecu u kompletu, drugu polovinu svoje duse. znaci hepi end za moju i mariinu pricu, jelda.

nedelja bez tebe

2007-01-21T23:21:00.000+01:00

predvecerje cudno tople zime
ruka trazi mjesto da pociva
nemirno mi srce sumnju skriva
da podijelim misli nemam s kime

svjetla grada sva odavno gore
zmirkaju u ritmu moga jada
upitam se gdje je mjesec sada
gdje je stari da mu vidim bore

s niskog neba crven pada nize
krvavo se spusta na moja ramena
iz ruke sreca meni ukradena
u oblake se crvene podize

mirno ko i svaka nedelja ce proci
sumnju cu sa tugom nocas da pokrijem
od boli svoje stihove kad svijem
san ce meni kao melem doci

jos od juce

2007-01-21T14:11:00.000+01:00

subota popodne. na poslu sam. pisem ovo na papir za narucivanje robe, prekucacu kad dodjem kuci.
subota je vece moglo bi se reci, na satu je 19:45. nigdje zive duse. ko je bolestan, vec je kuci, a oni zdravi samo prolaze kraj apoteke.
subota je uglavnom. nekada je to bilo vece za izlaske, vece kada zvoni telefon kao lud, vece pitanja i dogovora, kad i gdje, ko i sa kim, sta i sa cim.. ne nedostaje mi to. ne nedostaju mi ni zagusljivi klubovi ni preglasne zurke.
znaci samo subota je. dvije plavusice ulaze, upitaju nekoliko stvari, nalickane, krecu u setnju po apoteci hvatajuci stvar po stvar u ruke uz obavezna pitanja namenjena meni, sta, kako, zasto..
subota je djevojke. zar nemate pametnijeg posla? tako nalickane idite u kino preko puta ili na veceru u meksicki restoran na spratu. ja bi na vasem mjestu otisla u grad, sjela u galeriju, operu ili joe penas i narucila sebi bakardi kolu. vas dvije listate moje knjige, preucavate breussov post i pitate koliko traje jedan brita filter za vodu.
subota je, a ja nisam na vasem mjestu. i ne zalim, ne fali mi galerija ni orientalski house ni dobro pice. sve sto zelim jeste leci pred tv u svom toplom stanu, sa muzem sa jedne i flasicom vode sa druge strane.
subota je, a tako sam umorna. jedva cekam 21h da zatvorim radnju.
evo jos izbrojim pare i letim kuci, subota je.

alhemicar iza ugla

2007-01-17T15:47:00.000+01:00

upitala me prije nekoliko dana na poslu neka djevojka, nasa redovna musterija, koja se tretira vec kao mojom drugaricom, samohrana majka, sva pogubljena i raspustena, dali sam procitala alhemicara. reko jok, ti si.
sledece pitanje je slijedilo ubrzo, smijesna glupost za koju se u momentu posumnja da je cista retorika: dali si razumjela sta je poruka knjige? zafrkava me sigurno, pomislim, nasmejem se, kad djevojka mrtva ozbiljna ceka moj odgovor.
ma reko sto me to pitas, naravno da jesam, jebote to je knjiga za peti osnovne (ko sto moj muz kaze). pa daj, ona ce, tako sam zbunjena zbog islama i bas radi tog nerazumevanja nemam pojma sta oce da kaze ovaj koeljo. boze retarda, pomislim u sebi i napusim je naravno: pa kakve veze ima islam sa porukom, totalno nebitno, sta ti je bre.. tuzno je odgovorila, da ne moram da budem takva, da samo zeli da me pita sta sam shvatila iz te knjige, jer joj je toliko krivo sto ne konta, da je pocela da cita slovenski prevod kurana nebil shvatila. uh, sve vise ne vjerujem u kojoj sam se situaciji nasla, ko me to zajebava, ali uzdahnem i polako joj objasnim kako i sta. zaprepastena me gleda i opet upita: a sta je sa onom njegovom djevojkom sto ga cekala u pustinji..?
aaaaaa! znate li gdje sam bila sa zivcima! ali i sada izbrojim do 5-6 i opet objasnjavam: nije nista bitnija od piramida koje je vidio, vazno je da je sve to dozivio na putu prema svom blagu, svom cilju, i dosta vise, moram da radim.
zasutila je na nekoliko sekundi i dodala da ce ipak da nastavi citati kuran, kaze zanima je odnos izmedju zene i muskarca u islamu.
znas sta, zamahnem rukom, ko ti je kriv!
i preko nje nasmejem se sa "izvolite" covjeku koji je cekao u pozadini. agh.

sta bi ja bez neta!

2007-01-10T14:06:00.000+01:00

citam tako mejlove, forume i blogove
spamuju sa svih strana sa pozitivom i lijepim zeljama
jedan kaze kad zazvoni sat ujutro da se probudim sretna sto sam ziva
drugi kazu da pomuzem kravu i shvatim da je vrijedno zivjeti
(ili da se prosetam kineskim zidom, jasta!)
a mene ceka mount everest papira koje moram da sredim
cijela niagara obaveza se slila na moja ledja
i dok ih skupljam, citam svoje mejlove i vidim tom cruisa kako su ga skvrcili
(da bi izgledao manji u vanilla sky, da me nasmiju, bas)
i zove me zena sa osiguranja da donesem pare u 4
nisam joj stigla ni reci da mi treba jos jedno osiguranje
nema veze, poslije cu
prvo da sredim svoje dokumente, znaci mora da se slikam
pa gledam u pps formatu uzasne ceste u boliviji
i citam kako opet varaju na bankomatima, da pazim kazu (bas ja)
dok srcem svoju kafu na cas opsujem apostile pecat i onog ko ga izmisli
i molim vas da ne mislite da sam prolupala u silnom negativizmu
samo citam svoje mejlove, citam kako se ljudi muvaju na forumima
prelistavam blogove i pitam se koliko tu istine ima
sve te ispovijesti, vicevi i katastrofe
a ja pored svega razmisljam kako cu opet ispasti kreten na slikama dokumenata
i kad ce ta plata vise pa da odem na opstinu i platim svoje doprinose
a u wmv formatu mati ugleda svoju cerku dok snimaju pornic (tako odigrano!)
sjetim se da nemam pojma gdje mi je spisak fotokopija koje trebam jos da skupim (i fotokopiram naravno, nemam skenera kuci)
ali kazu sve to znaci da imas kako i sa cim, a ja pozelim da zivim u africi
ili u nekoj prasumi pa da me bas zabole za svu administraciju
i opet telefon, mati kaze da treba pdv za stan da se plati (pored onolikog kredita!)
dobro sredicu sve, samo jos da procitam kako sam osoba godine jer stvaram na netu (hvala vam bas) i koji su uzroci smrti na jamajci
da zacas spremim rucak i odem da platim osiguranje, telefon i ostale sitnice
evo sad cu, samo jos da skoknem malo na forum..

nebo i zemlja

2006-12-31T19:47:00.000+01:00

ne sjecam se tacno zasto je tog ljetnog dana otac sjedio samnom u travi dok sam gledala oblake kako lete preko nase zgrade. od silne velicine zgrade i sa svih cetiri ili pet godina nisam bila sigurna dali stvarno putuju oblaci il se svi mi sa zemljom okrecemo, dok oni stoje na mjestu. na to pitanje stari mi je odgovorio: "ma jok, kakva zemlja, oblaci, bakraci, to komsija suljo gura zgradu." otrcala sam do zgrade i svu je obisla dok nisam shvatila da me glatko nalagao. nije rekao "neznam" niti je rekao istinu, znao je da sam naivna i ta ga anegdota vec godinama nasmijava, kao i mene naravno.
skoro dvije decenije kasnije znam zasto sjedim kraj njega dok on cirka pivo i gleda discovery channel. zbunjena od neprihvatanja moje zivotne odluke upitam ga kao tada, zbog cega mora da bude tako. hladno i opusteno odgovorio je da sam trebala naci nekoga svoje vjere.
"ne!" odgovorila sam u panici, "nemozes to da trazis od mene! ne u ovoj drzavi, ne uz ovo vaspitanje i ne dok pijes to pivo! ti si se mnogo vise odmakao od svojih predaka nego sto sam ja od tebe, kakva sad vjera odjednom..!" i mnogo toga je jos kroz suze izlazilo iz moje nacete duse i nerazumevanja te hladnoce.
tek kad sam lezala u zagrljaju svog muza, shvatila sam da stari opet nije rekao "neznam" niti je rekao istinu. istinu, da njega kao i dosad bas zaboli za vjeru i istinu, da ga samo stid pred rodbinom i drugarima, stid sto mu je kci "otisla u srbe".
i danas dok se svi vesele nove godine, lickaju se i planiraju provod i docek, shvatam jos i to, da sam sa svojim govorom o vjeri i precima, ne samo trazila komsiju sulju, vec mu i pomogla gurati zgradu.

zapisano.

2006-12-16T11:24:00.000+01:00

kujem zvijezde, nase nebo krojim
bogove i vragove - sve za srecu molim
borim se po danu, mucim se po noci
zmurim dok je sunce, iako ga volim
kad izadje mjesec ja otvaram oci
priznam mu u nebo: neznam dal cu moci

navukla me sudbina da od bijede bjezim
da razmisljam o tome sve dok budna lezim
kad ne vidim resenja niti srece blizu
presla preko sebe bi vise put u nizu
zbog slutnje na samocu ja se grdno jezim
al necu vise da te bacam iz krize u krizu

nema nista smisla ovo sve sto pisem
jos danas evo placem, drhtim sve dok disem
sutra osmijeh tvoj tugu ce da sprijeci
tvoja sreca svaku moju muku lijeci
od umora do polusna jos danas cu da njisem
ostace od tragedije samo ove rijeci

hihi

2006-11-27T19:56:00.001+01:00

sve je blize, taman il samo sto nije
vrijeme je za zbilju na pozornici snova
sva svjetla su na meni, srce glasno bije
ovo moj je zivot, epizoda nova
maske vise nemam, u lica vam pricam
ne drhtim niti strepim, sta bude to bice
vase rijeci pamtim, vasa djela snimam
sijali ste nekad, sada meni svice
ne trujete vise savjetima losim
kad ste stalno protiv svake rijeci moje
sada zivim snove, dane srece mnozim
slusam samo srce, gledam brige svoje

joj, izvinte!

2006-11-12T18:31:00.000+01:00

u nasem univerzumu je sve u ravnotezi, balansu, sve njise tamo vamo, kolko das tolko dobijas, kolko uzmes, tolko vracas.. to je moja vjera. ako mi dozvoljavate da to nazovem tako. dobro zivim, pomazem svima kolko god mogu, nikad nikome ne pozelim zla, i zivot mi lijepo vraca, zivim super, imam dobre ljude oko sebe, super su mi i poso i stan, super je i moj mali clio, ma nista mi vise ne treba. rodjena sam tu gdje jesam, od onih sto su me napravili, greskom ili zeljom, nije vazno, tu sam i mogu se pohvaliti da mi dobro ide. moram zivjeti po zakonima ove drzave, jebiga, tako se mora, ova je od svih jos i najbolja. prati sistem ili ce taj isti da te zgazi, sta ces kad ljudi jedino tako znamo da funkcionisemo. podredjujem se samo tome i nicemu vise, ne pada mi na pamet da jos kome dozvoljavam da kroji i jedan minut mog zivota.
e, sad ja navodno izrazavanjem svog nacina zivota i svojim vjerovanjima vrijedjam druge. kako? ne vjerujes? cekaj, mogu ja i bolje:
ja mislim da je postiti citav mjesec na godinu totalna nebuloza, po danu gladovati, a nocu zderati ko majmun, cisto bezveze i nepotrebno organizmu. izvinte vjernici. ne jesti svinjskog mesa? zasto, kad je ovih dana najopasnije jesti zivinu, znaci pernate zivotinje, ne ko prije neznam koliko godina kad su svinje u pustinjama bile najbolesnije? izvinte vjernici. obrezivanje muskih? za kog vraga? pa eto opet ne zivimo vise u pustinji da se kozica na penisu upali, zivimo u 21.vijeku sa sapunima i cistim vesom i fizioloski je ta kozica sa razlogom tu da stiti penis, a plus djecaci lakse sa njom masturbiraju. a i kod seksa lakse sve klizi kad se ne trlja toliko. izvinte, o, veliki vjernici!
a vi katolci ne smijte se, davanje para u crkvu na svakoj misi, opa, jedino tako se stize u raj, pliiiz! hahaha! izvinte!
vi svjedoci onog jahve, molim vas, steta papira da me ubjedjujete kako ste vi u pravu i niko ostali nije, i sklonite mi se sa vrata vise. i izvinte sto mislim da to sto vi tvrdite nije ni blizu istini. o, izvinte.
ma svi se gonte u tri krasne, cim je vas toliko i cim svako tvrdi da je jedino on u pravu, samo mi dokazuje, da niko od vas nije, pa ni moj rodjak koji tvrdi da nikad lose nije nista reko prema drugim vjernicima, ma kako nije, kad vec ona slavna recenica "nema drugog boga osim alaha" pogazi sve to.

ne vjerujem u boga, vas bog ne postoji ili je bio neki jako skomercializovan tip koji je davno umro (da izvine niche). opet sam vas uvrijedila, o, izvinte.
ne trebaju mi nikakvi tekstovi i nista da dokazujem ovo svoje, ono sto slucajno nadjem, kao sto su naprimer "djeca matriksa", to je samo meni u zabavu, niti vama u posmjeh niti kome u uvredu, ali ja vasu takozvanu Istinu sa (opa) velikim "i" priznajem samo kao Laz sa velikim L! opet uvreda, naravno, izvinte.
jel se iko pita sto se ja ne uvrijedim kad vidim covjeka kako gledajuci prema istoku pada na patos pred bogom? mogu se i ja naci uvrijedjena ako se vec igramo tako, jer to je suprotno sa mojim vjerovanjima, ja mislim da se u zivotu ne treba nikome klanjati, a pogotovu ne necemu o cemu smo samo procitali u nekoj knjizi za koju se i ne zna cija je izmisljotina. da: izvinte! (umalo da zaboravim)
i na kraju krajeva da jos dodam da je sve to u sta vjerujete samo jos jedan nacin manipulacije masama, cak vas u tim vasim knjigama nazivaju svojim stadima, ma jos mi preporucujete da to citam, sve je to lijepo, ali recept kako da zivim nasla sam sama, bez icijih uputa i ogranicenja. ako vi u toj svojoj vjeri nadjete svoj mir, ko sto sam ja nasla u svojoj, svaka vam cast, samo molim vas ne placite svaki put kad ja zinem da vjerujem u nesto drugo, ne vrijedjajte se na svaki kurac, kolko god ja mislila da niste u pravu, ne zelim vam nista lose, samo mi vas zao sto se tako podredjujete necemu da bi stigli u neki raj ili dobro prosli na ovom svijetu, ne treba vam to, a vi kako ocete, ravno vam do neba. samo ostavte me na miru. i da, izvinte jos jednom.

djeca matriksa

2006-10-27T01:20:00.000+02:00

tragajuci guglom, trazeci neku trecu stvar, naisla sam na nesto neopisivo dobro..
znaci ne znam dali postoji bolji opis svega,
samog nastanka i raspada,
svih zabluda i utvara,
ludih vjerovanja i racionalnih sumnji..
o cemu se radi?
hehehe, pogledajte, klik

sunce me budi

2006-10-22T16:41:00.000+02:00

sunce po kosi, sunce u ocima, sunce na prozoru, sunce u meni, sunce na jeziku, sunce u pjesmi, sunce na nebu, sunce na veshu, sunce u suzi, sunce u poruci, sunce u parku, sunce na kolima, sunce u drvecu, sunce na stolu, sunce po nogama, sunce..
a na ledjima mi mjesec, tezak i pun.

ti..

2006-10-13T17:46:00.000+02:00

ti sto ne znas kako boli
sto si slijep za svijeta tugu
ti sto trebas tek da vidis
sunce, kisu, nekad dugu
ti ne zuri da mi dodjes
ti sto price moje slusas
tu gdje jesi bolje ti je
ubrzo ces svijet da kusas

slatke muke

2006-09-27T15:28:00.000+02:00

ne daj mi da mislim, zagrli me jace
cim nisi u blizini, srce bi da place
necu jos da gledam zidove bez tebe
da uzivam zadnje sate sa tobom kraj sebe
stegni sad me oko struka, ne daj mi da disem
kad odalji se tvoja ruka, moja pjesme pise
jedan stih za svaku suzu sto iz oka krene
jedna pjesma za bol taj kad mi srce vene

da rastuzim i tebe ne zelim dahom svojim
zato disem plitko, za tvoj osmijeh molim
nocu dok te gledam kako mirno spavas
pitam se dal srecu il moje misli sanjas
al ne vrijedi nista, ti se tuzan budis
dali mene osjecas il svoju muku slutis
ne tjesi nas izgleda ni prica o sreci
sto se vise trudimo bol je samo veci

kada odem neka ti jedno bude jasno
izdrzacu ovo tugu, bilo tiho ili glasno
izdrzaces i ti u ime sretnih dana
kad budemo zajedno sa tragovima rana
nestace bol i sreca ce da svane
necemo ni pamtiti ove gorke dane
novi zivot ceka nas, budjenje u medu
ne daj samo da nas danas ove brige jedu

pozdrav

2006-09-26T16:21:00.000+02:00

tmurno u cirihu dok ulicom hodam
samo sto ne zaplace ovo nebo sivo
drhte mi ramena, dal obuci se moram
eh sto sunca nema, bas mi mnogo krivo
od poste prema rijeci uzbrdo se vijem
po uskim stepenicama silazim na dole
pozdrav moje dame, kurvama se smijem
pozdrav i gospodinu sto ga dame vole
stojim sad na mostu, brzu vodu gledam
prilazim ka vodi, ni patke se ne boje
ne gledajte mene, danas hljeba nemam
ne nudim vam danas cak ni brige svoje
sta radim onda tu, sto sam rijeci dosla
srce mi se ne steze i disem kako treba
krenula sam tamo gdje bi tuzna posla
kad mi treba rijeke i ovog sivog neba
okrecem se naglo i sjetim se u cugu
dodjoh da vam vratim ovaj smijeh za tugu
tugu sto mjesecima poklanjah samo vama
da kazem nit sam tuzna nit sam vise sama
ne trudi se rijeko da preglasis mi srecu
da pojim te suzama nemogu i necu
odlazim sad rijeko i patkice moje
poklanjam vam radost i osmjehe svoje
idem sa namjerom da ne vratim se vise
zurim da se spakujem, a bice i kise..

sLOVEnija

2006-09-21T14:19:00.000+02:00

specijalci stoje na granici sa hrvatskom, jure ide na absolventski izlet na kretu, skinsi prijete gradonacelnici ljubljane zbog plana o postavljanju dzamije, marko milic je novi kapetan olimpije, uvodi se reforma za takse koja bi obogatila bogate i smanjila plate siromasnim - sindikati se sastavljaju protiv toga, mreza t2 sa ultra brzim netom polako ali sigurno preuzima korisnike od drzavnog telekoma, stranka mladih skuplja podpise za neki novi zakon u vezi djecijih obdanista, jaca ide sa djackim domom na razmjenu djaka u poljsku, vlada uvodi nove zakone da bi sprijecila kasnjenje sudskih procesa, mercator posudio od IFC (medjunarodne financijske korporacije) 40 milijona eura za sirenje posla u bih i srbiji, ljubljana se puni studentima, predsednik drzave obecava da nece trositi pare drzavnog proracuna za svoje potrebe, nekoga je juce zgazio voz, u ankaranu je zagadjeno more, upravo potvrdjen predlog da se potroji proracun za izgradnju puteva, temperature od 6 do 26 stepeni - zavisi od dijela drzave i dijela dana, jednosoban stan u ljubljani za cca. 300 eura na mjesec..

hir aj kam hir aj go!

Salman Rushdie - Djeca ponoći

2006-09-15T16:27:00.000+02:00

upravo sam zavrsila sa citanjem, to je procitala sam je konacno. kriticari kazu da je to jedna od najboljih rushdievih knjiga, cak je bila nesto i nagradjena, mada rushdia ako vec ko poznaje, poznaje ga po djelu "satanski stihovi" zbog kojeg ga progone islamski fanatici, hehe, obozavam ga. evo i jedan stari intervju gdje mozete vidjeti koliki je to covjek.

dosta o tome, za ovaj post prvenstveno sam se odlucila zato sto zelim da vam prevedem odlomak u kom se rushdie pita "ko sam i sta sam ja"
veoma dobar odgovor sa njegove strane, nekako je slozio i smirio cak i moje misli (nije da se hvalim!) o postojanju ljudskog "ja".
a izvinjajem se na gramatici, prevodim sa slovenskog:

"Ko i sta sam ja? Moj odgovor: ja sam suma svega sto se desilo prije mene, svega sto sam bio, vidio i ucinio, i svega sto su drugi ucinili meni. Ja sam sve ono sto je ovako ili onako utjecalo na mene i na sta sam ovako ili onako utjecao ja. Ja sam sve ono sto ce se desiti kad mene ne bude vise, i sto se ne bi desilo ako mene uopste ne bi ni bilo. Inace u tome nisam nikakav izuzetak; svako "ja", bas svako od nas, a danas nas je preko sesto milijona, dio je slicne grupe. Zato zadnji put ponavljam: ako me zelite razumjeti, morate progutati sav svijet."

heh, kazem vam da je dobar!

jednu pjesmu, molim!

2006-09-14T11:00:00.000+02:00

trazim temu da vam pisem, ne bi da vas mnogo smaram
jer moze sve u red da stane: putujem i rime stvaram
spremam se na neku zbilju, zivot s poslom i sa stanom
lovim srecu i nje trenutke cekajuci dan za danom
trazim sebe sirom grada, lutam gradovima drugim
nekad cisto budna sanjam, nekad se na silu budim
ne ceznem nit zelim ista, zivot sve mi dao sam
ili silom uzela sam, nije bitno, bar to znam
tu gdje stojim nije lose, al ne bi dugo jos da stojim
zovu snovi, zove drustvo, zove zivot kojeg volim
u dzepu parce tuge i srece, na trenutak oba vadim
al od svega vise volim da po svijetu srecu sadim
ovo tuge cuvam zase, to je suma proslih dana
tu su neke pjesme stare nastale od bolnih rana
da ne skrecem sad sa puta, da objasnim sve do kraja
dosta tuge i tudjine, idem gdje je moja raja
dani lete dok uzivam, ono juce sve mi blize
ali vrijeme cudna zvjerka, sutra sve mi brze stize
i dok vodim pricu kraju molim vas za paznje malo
ljubim vas sa sve srece sto je dosad u dzep stalo

eka eki

2006-09-07T12:45:00.000+02:00

reci mi sta ima novo
kako se nosis sa svime
kazi mi ko te je psovo
i dali te mucio cime
govori mi glasno da cujem
pricaj mi jasno o svemu
izderi dusu u svemir
ispricaj sav svoj nemir
crtaj mi prizore neke
salji iz zemlje daleke
prebaci rijec preko puta
objasni ko sada luta
pricaj o tuzi i sreci
procenat cega je veci
brani se dobro al kazi
iskrena budi, ne lazi
kako te podnose ljudi
kako stoje ti stvari
drugovi novi il stari
i ko te jutrom budi
priznaj mi sve sto mozes
bice ti lakse da pricas
il reci sto me zoves
sto se samnom vidjas
opusti se, nisi luda
budna si, ne sanjas
ja te pratim uvjek svuda
dok ti srecu ganjas

m.m.

2006-08-31T12:05:00.000+02:00

palim prvu cigaru i kroz vrata u svojoj staroj djecijoj sobi ugledam novi kofer unisten nepotrebnim bijesom u zurbi. u koferu vidim djeciji izraz covjeka koji mi nosi kokice i tjesi me mirnim pogledom dok po ledjima osjecam vatru besmislenog srda. crnina kofera sve se vise pretvara u platno na kojem ugledam malo kupatilo, svoje skloniste, vidim suze sto padaju po plocicama i svoj blijedi izraz sa krvavim ocima u ogledalu. ugledam sebe kako bacam zabice na adi i ne slusam ostre rijeci sa lijeve strane. taj nevini prizor prekine veliki teflonski tiganj sa rasutim staklenim poklopcem i cujem zle rijeci koje su tu sa namjerom da me uvrijede, ne vrijedjaju me, al me boli namjera, boli me i gusi, zato trcim po crnom koferu niza stepenice zagusljive zgrade, izlazim na bucnu ulicu i trcim dalje do rijeke, utapam svoje podivljale misli u mirnoj rijeci na crnom koferu. slike i kratki filmovi se prelivaju jedan u drugi, svaki put vidim ljutiti pogled pun mrznje prema meni, vidim koplja koja mi probadaju stomak umjesto rijeci, osjecam svoj strah, strah od srda i od buducnosti..
okrenem se i hvatam telefon u ruke, crne misli sa crnog kofera previse su uz prvu cigaru ujutro, bas sa tog crnog kofera koji treba da putuje samnom do malene sobice punoj sjecanja na nepotrebni bijes..
"halo amire, gdje si, idemo na kafu, crnu.."

velenje!

2006-08-29T19:20:00.000+02:00

ne gledaj me jezerima svojim
ne zovi me tisinom mira
ne ljubi me vjetrom molim
vec sunce me u dusu dira

ne mazi mi noge bose
zelenom od svile travom
mene dalje misli nose
daleko sam ja sa glavom

pusti me da idem dalje
ne mami me ni preko ljudi
znam da ljepseg mjesta nema
al da ostanem se ne trudi

prica o skorpionu i kornjaci

2006-08-29T01:35:00.000+02:00

skorpion na obali rijeke nagovara kornjacu da ga na svojim ledjima prenese na drugu obalu. kornjaca ga glatko i odrjesito odbije: "necu, tvoj je ubod smrtonosan, ako me ubodes, umrijecu."
on moljaka dalje: "ma necu," kaze "stvarno moram stici na drugu stranu, ako te ubodem, utonut cemo oboje, zar ne?"
a kornjaca opet odlucno kaze: "ne". on joj zorno ilustrira da je to nista ne kosta, a ionako ide na drugu stranu. ali ona i dalje tvrdoglavo ponavlja svoje "ne".
"mozes mi vjerovati," uporno ce skorpion "necu te ubosti, molim te prevedi me"
i tako nakon silnog navaljivanja i obecavanja da joj nece nauditi kornjaca ipak pristane. zaplivaju zajedno i kornjaca spretno savladava struje i cuva skorpiona na suhom.
negdje na sredini rijeke kornjaca osjeti nesto ostro u vratu, bolno iskrivi glavu shvativsi da umire od njegovog uboda i zadnjom snagom ga upita: "pa zasto si to uradio, zasto?"
i dok zajedno tonu u dubine rijeke skorpion samo izusti: "sta mogu, takav sam."

e zivote

2006-08-15T22:17:00.002+02:00

beograd je moja raskrnica. sta sad? uzmi ili ostavi, sve je hoces neces, sve je mozes ne mozes, sve je tu il tamo. cekati sudbinu? moze. zasto ne, mlada sam kazu. sve mi se svidja, a nista nije moje. sve bi moglo proci, ali ne znaci da ce proci i sutra. bilo me sasjeklo do kraja, ali isplivala sam u plitvini, odmorila se i vratila se u dubine beograda. malo ronim, vise plivam, ide nekako. pomislim da bi voljela da odem kuci, slijedi pitanje "gdje je to?". nedostaje mi par ljudi, par kuca, par navika, ali tu su novi ljudi i sve novo, ni losije ni bolje, ali tu je i mogu da biram. ne trazim da iko razumije sta serem, samo da kazem da je rakija odlicna, svi ljudi oko mene su zlatni, tu je i moj jure koji se vise i ne pita sta ce biti samnom, sve je to iznad njegovog horizonta, znam, jer je nekako i iznad mog. ali sta je tu je, put koji moram preci, krivine (koje ne smijem da pohvatam) su krasne i vabe me. zove me moj zivot koji je bolji od "bajke o svicarskoj", bolji u svakom smislu. otvaraju se mnoge kombinacije, sacekacu i uzeti sto mi se pruzi, mlada sam jelda, hehe. ima vremena, beograd je krasan, ljudi su obozavanja vrijedni, a moji tripovi neka spavaju zasad. pitajte me sutra, danas ne znam bas, ne znam stvarno. ko kad odes na biro i stave te na cekanje, eto tu sam. primam ogromnu socialu i cekam na dobar posao. ljubim ovaj svijet, bas je divan do mene! heh.

ona i on

2006-07-23T12:36:00.000+02:00

ne lazi, molim te!
ne lazem, svega mi! to je bilo samo zbog onog za ono i prije nego sto ce da bude ono da bi se moglo desiti ono..
jesi se malo zapetljo?
ma nisam, al tako je, nije komplikovano, ovo za ono zbog onog za ono.. ne lazem, to je istina.
dobro, ne lazes. a sta je ovo?
ne znam sta je to.
pa evo vidi sta je, pogledaj.
ne sjecam se toga.
kako se ne sjecas, vidi, sve je crno na bijelom, ne lazi vise!
pa dobro eto, to sam slago, al ovo ostalo je sve istina. majke mi. dabogda ovo ono i ono za ono se desilo ako lazem.
pa covjece, ne lazi vise, ne kuni, zar se ne bojis boga?
ne lazem, dabogda ovo ono ako sam sta slago.
pa malo prije si prizno da si slago ovo, kako da znam da nisi jos sta..
nisam.
ma sigurna sam da jesi.
e pa nisam!
dobro, provjericu ja i ono, ne vjerujem ti.
provjeri.
ako budes opet slago..!
ne lazem, sto si dosadna, sto moras ici do kraja!
znas sta, da ne idem ja do kraja, isao bi ti sa svojim lazima.
ma ne lazem!
dobro, vidicemo, al tesko se tebi kad ti dokazem da opet lazes.
:x
znala sam!
pa nije bas tako..
nego kako je? lagao si! opet! ponovo! i kunes se u ovo i ono, jesil ti normalan?!
pa samo zato da ne bi ti bila ljuta..
daj, postedi me molim te sa tim glupostima!
pa stvarno sam htjeo bas ovo da sprijecim, nisam znao da ces saznati..
ma nemoj?? znaces za drugi put pa da nekoj drugoj neces lagat!
sta to sad znaci?
znaci, debilu, da odlazim!
nemoj!
idem.
nemoj molim te!
cao.
ma ko te jebe!

potni list, putovnica, pasoš

2006-07-20T11:59:00.000+02:00

sitno brojim zadnjih par dana, a danas blogami sate ako ne i minute..
4 mjeseca zivota stavljam u dzep, sve ostalo u dva prepuna kofera.
nit skacem od srece nit bi da placem, trudila sam se zavoliti cirih, uspjela sam. djelic po djelic, od ulice do placa, rijeke do jezera, od kebaba do bureka, svicaraca do brazilaca.
sve to prebacujem po dzepovima i dok strepim da me ne vrate zbog prevelikih kofera, kiselo se smijem - mnogo je vece ovo sto nosim na srcu. ali neprimjetno, cak i za tvoje oci, jer tu je kao i uvijek osmijeh na licu, ogromne chanelove naocare da kriju suze i majica sa dugim rukavima preko ramena koja drhte.
eh eto, ne mogu da kucam vise, ne vidim ekrana. idem jos ispeglati nekoliko tuge i vesha.
javljam se i dalje, le tour de ex-juga has officially started!

pred zoru

2006-07-18T03:50:00.000+02:00

dobrodosla, udji noci
sjedi mi u krilo
potamni mi bistre oci
ne daj da mi bude milo
sto se dusi ucinilo
da ce snovi ipak doci

dobrodosla, malo stani
ostani mi duze
ne daj da se brzo zdani
dok snovi oko mene kruze
zora neka danas puze
od svitanja me odbrani

ja + ti = mi ?

2006-07-16T15:16:00.000+02:00

zasto uopste tezimo u veze? odraz drustvenog uredjenja valjda. ali ipak to mi nije dovoljno da se opravdam zasto iz mene i tebe tako krvavo zelim stvoriti nas. sta zelim ja i sta zelis ti od nas?
ja ne zelim biti sama. ne zelis ni ti. trenuci srece su cesci kad smo u pitanju mi. a sta ako nisu? ...
al sta zelim sada? znam, zelim skloniti upitnik iz naslovne formule, eto sta zelim. problem je sto nam je ljudska narav jako bezobrazna i ljudi uvijek zelimo ono sto nemamo. znaci da je gornji upitnik na mjestu, jer mi ne postojimo. kolkogod ja stvarala nas, ostace formula nerealna i nerijesiva. jer si tu ti koji odudaras od nas.
ne razumi me pogresno, ne zelim da ti se vjesam oko vrata sa svom svojom tezom, stvarno mi nije to u planu. nit moramo bit mi mi 24/7. ali zelim vidjeti tvoju ruku, znati da je tu da me pridrzi kad klecnem, zelim znati da smo najvazniji mi, niko drugi, ni ja ni ti ni niko treci, vec mi.
i dok danas shvatam da sam po majci postala i ostacu logicna i analiticna, i dok u tom istom danu zbog nemoci u nogama sjedim sprat nize od tebe, dok ti u iluziji od srca pruzam ljevicu da me pridignes iz jada, desnom rukom cu razmahati tu iluziju i napisati realnu formulu:
ja + ti = mi + ti
iako tacna, moram priznati da je to jako nestabilna formula. a nestabilni produkti se rado pretvaraju u primarne reagente. hemija il matematika, whatever.

prekosutra

2006-07-12T11:43:00.000+02:00

slavim 22.rodjendan.
vraga slavim, radim na nekoj reviji za unicef to vece. desnom nogom sam vec u munchenu, lijevom rukom jos pakujem sitnice.
nista strasno, vracam se dan poslije.
nisu strasne ove godine sto lete, nije strasno sto cu biti sama na taj dan nit je strasno sto se ovako osjecam. ma jeste, nesto mi sjelo u stomak, nesto tesko, um mi je bistar i na prezi, al srce kaslje i oci mi se pune suzama uz najmanji povjetarac.
to je obican osjecaj pred rodjendan (bar ja se time tjesim) i ne trudim se da ga kuliram.
sta se mora nije tesko kazu, a taj datum je tu, htjela ne htjela.
i da, molim vas ne ljutite se sto ne odgovaram na poruke, doci cu uskoro i zahvaliti se uzivo, vazi?
nista strasno, stvarno. jelda.

ne pitaj

2006-07-10T19:28:00.000+02:00

ne pitaj me sto sam nijema
sto mi cakle oci
ne pitaj me sta mi treba
niti gdje cu poci

ne moli me da ti kazem
sta mi dusu mori
neces shvatit ovu tugu
sto mi srce lomi

ne guraj me ovog trena
stojim evo, ali jedva
ne treba mi mnogo
da padnem preko ko sa neba

ne guraj me, vec sam dole
ne gazi me vise
nemam misli sad u glavi
spusti ton na tise

daj mi dan tisine molim
da se iznad neba dignem
obecavam i evo zurim
da kraj tebe srecu stignem

smrdljivi zabari

2006-07-09T22:59:00.000+02:00

ne cujem svojih misli od buke!

p.s.: bravo zidane!

nating speshl

2006-07-07T12:21:00.000+02:00

juce sam na agenciji upoznala anu. ana ima skoro 16 godina i (veoma vazno) jako bogate roditelje. i to je sve sto ana ima i to je sve sto ani treba ustvari. nema ciljeva, nema zelja, nema entuzijazma, nema briga sem one "sta ce obuci veceras" (a i za to ce cale primaknuti mastercard ako bude nuzda). ustvari ima neki kvazi cilj, postati supermodel ili mozda glumica (mada za glumu nije sigurna, jer jos nije probala, agh) i ja kontam da sigurno ima u planu da se dobro uda, i to je to.
sve lici na ideje dobre ribe sa juga.
al ovo je svicarska. ljudi imaju sve, a nemaju nista. mogu dobiti sve sto pozele, ali ih to ne ispunjava. oni i nemaju potrebu da se "ispune", samo nek se ima para, sve je uredu. prijatelj? sta je to? zatvoreni su ko skoljke sa svojim biserima, ne zanima ih odakle si nit sta trazis tu, samo njih nizasta ne cimaj i mozes disati u istoj sobi ako hoces. nece nista tvoje, al na njihovo i ne pomisljaj.
pitala sam anu jel to kod nje kopija louis vuitton torbe, heh koji sam ja seljak. naravno da nije kopija eko blesava, mada ana nije ni trznula. nije joj bilo vazno sta ja mislim i odakle mi te gluposti. torbica je original, dar za rodjendan od majke. iznenadjena nad smorenom facom dok prica o jebenoj torbi za koju ne smijem ni nagadjat koliko je vrijedna (sa njima mozes lako omasiti za koju hiljdaraku jevreja) samo sam izmumljala da kasnim na sastanak sa fotografom, pokupila svoj krs od torbe i izasla na ulicu.
zar mora covjek proci kroz pakao zivota da se zaprepasti kad uzivo vidi fensi torbu ili da se smiluje nad mladim covjekom koji ne misli na svoju buducnost?
da li bi ja bila eka da su mi roditelji bogati svicarci?
ustvari, ne zanima me i bas mi je drago sto nikad necu saznati.

poziv

2006-07-05T15:54:00.000+02:00

nadahnut snevacem iz planine oraja,
casni starac americkih indijanaca

mene ne zanima kako zaradjujes za zivot
ja zelim da znam za cim zudis i da li se usudjujes da sanjas o tome
da ispunis ceznju svoga srca
mene ne zanima koliko godina imas
ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog ljubavi, zbog snova
zbog avanture koja se zove biti ziv
mene ne zanima koje planete zakriljuju tvoj mesec
ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste sopstvene tuge
da li su te otrovale izdaje zivota ili si se skvrcio i zatvorio
iz straha od daljeg bola
zelim da znam mozes li sedeti sa bolom
sa bolom mojim ili svojim
ne meskoljeci se da ga prikrijes ili umanjis ili zatres
zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu
sa radoscu mojom ili svojom
mozes li se prepustiti divljem plesu i
dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne
ne upozoravati nas da budemo pazljivi, da budemo realisticni
niti da se setimo svojih ljudskih ogranicenja
mene ne zanima da li je prica koju mi kazujes iskrena
ja zelim da znam mozes li razocarati druge da bi bio iskren prema samome sebi
mozes li podneti optuzbu izdaje i ne izdati sopstvenu dusu
ja zelim da znam mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja
zelim da znam mozes li videti lepotu cak i ako nije lepa svaki dan
i mozes li crpsti svoj zivot iz bozjeg prisustva
zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem
sa promasajem svojim i mojim
i jos uvek stajati na rubu jezera i srebrnoj mesecini uzvikivati "da!"
mene ne znima gde zivis ili koliko para imas
ja zelim da znam mozes li se dici posle noci bola i ocaja
iscrpljen, satrt do srzi, i uraditi ono sto se mora uraditi za decu
mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde
ja zelim da znam hoces li stati u srediste ognja zajedno samnom
i ne ustuknutu
mene ne zanima gde ili sta ili kod koga si ucio
ja zelim da znam sta je to sto te drzi iznutra kad sve drugo odpadne
ja zelim da znam mozes li biti sam sa sobom
i da li zaista volis drustvo u kome se nadjes u praznim trenucima

p.s.: mojne da mislite da sam ja to napisala, to je zonfa copy/paste ;)

leti, leti, leti, ... eka!

2006-07-04T12:31:00.001+02:00

ma ne, nije ovo reklama za pinktravel niti za adsl, nego ja pozelila da letim..
ma nisam se naduvala, bloze! i vi svasta pitate, ccc.
sta ocu da kazem, jel? ne znam ni sama, slusam muziku, padnem u pjesmu i jednostavno odletim. odem malo kuci i legnem na svoj stari krevet u djecijoj sobi, poskakljim po nosu oca koji drijema u dnevnoj, jaci zamijenim majonez sa onim sa manje masti, sa vjetrom mrsim kosu mami koja se vraca sa posla, letim preko centra i prospem kafu svima koji sjede u veneciji, ukradem sadziju jedan hotdog, usput piskim kraj iljirovog kioska nebil ugasila vatru, jasni i resulu pokupim vesh sa balkona, zapjevam "tugo nesreco" pod amirovim prozorom da ga probudim, produzim do jureta i pojedem mu svu tunu i mijenjam mu olovke sa neispravnim dok se uci za ispit. pa poletim prema ljubljani do silve, izbrojim joj kesh i zapisem dupli profit, sanji i jadranu ostavim flasu crnog vina na prag, pozvonim i letim dalje, letim na sva mjesta gdje sam zivjela, moniki ostavim kutiju kurtona na prozor, pa letim u kafane gdje sam pila, restorane gdje sam jela, obilazim doktore, zubare i ginekologe, bivse momke i bivse shefove, a navece cu da djuskam u klubu pored svih koji me znaju..
ma nisam se naduvala, ozbiljno. svasta.

evropa umjesto svijeta

2006-07-02T20:06:00.000+02:00

pored svih zemalja svijeta ostadose mi tri komsinice i portugal,
eh svjetsko prvenstvo my ass!

zabari na langstrasse poslije pobijede na kvalifikacijama 22.06., slikano iz mog stana (pa ti spavaj nocu..)

imali ko jaci?

2006-07-01T17:55:00.000+02:00

znam, kenjala sam i vama o zakonu prirode. najjaci prezive, ostali neka ginu.
sve je okej, sve jos stoji, samo nemojte me danas, obula sam neke tijesne cipele i ova me potkosulja steze oko vrata, ove pantalone mi stvaraju mucninu i ova maskara mi iritira oci. gdje god stanem - pokisnem, sta god kazem - zvuci kao psovka, sta god da pogledam - ugine, sta god da pomislim - bez smisla je.
jesam, jaka sam ja, al danas me ostavite na miru, treba mi snage da izborim svoj opstanak. treba mi mir da zavrsim svoju bitku. nemojte me danas, molim vas.

nije strasno

2006-06-30T14:29:00.000+02:00

pricam o onome sto tek treba da dodje. tako je blizu, a tako neizvjesno.
lijepo je znati da te ceka suncem obasijan dan, korak ti je cvrst dok ides prema njemu, preskaces barikade, proklizis kroz koridore sa ocima uprtim u sutra.
lijepo je i znati uzas sutrasnje oluje, poneses kisobran sa sobom, toplo se obuces i biras tlo bez blata, zaobilazis vece bare i zastajkujes, ne zuris da budes jak za sutra.
a najljepse je ne znati, obuces prolaznu jaknu, ocekujes obasjano, a prvo te sunce stjera u sjenu, ne bojis se, al se pomalo plasis, hodas pod krosnjama sigurnog drveca al te mami svaka sucneva zraka sto te pomiluje po kosi, duboko dises al ipak pratis svaki miris da ne donese suzavca sa sobom, smijesis se ljudima iako ocekujes psovke s njihove strane, penjes se po stepenicama za koje nisi siguran dali idu gore ili dole, ali kreces se sve dok mjesec ne izviri, jer ne bojis se i stici ces do sutra.

carpe diem

2006-06-28T15:03:00.000+02:00

najpametniji sa svih strana galame "iskoristi svaki dan kao da je zadnji.." jasta! kao da je takvo nesto stvarno moguce. zadnji dan sigurno ne bi isla na posao nit bi spavala proslu noc jelda..
dobro, nije sve crno il bijelo, znam, pretjerujem, ali stvarno je tesko naci ekvivalent izmedju cimanja i uzivanja za nas obicne smrtnike (citaj: sirotinju).
kad radis, znas cemu radis, da obezbijedis sebi sve potrebno za zivot, stvaras sebi osnovu za buducnost, bla bla, okej. al kad odmaras, ne vredi ti 14 dana na havajima nit mjesec dana u zavicaju ako ne pratis sitnice, ako ne uhvatis najljepsi tren za vrat i ne ispustis ga dok ne napojis dusu. ako ne nadjes trenutka kojeg ces pamtiti za sav zivot, trenutka u kojem se krije vjecnost.
ne gledajte mene, nemam upute za to, putem eliminacije mogu vam reci da nema vajde ako zalis za onim sto je nekad bilo pa proslo, ko sto ne vredi provesti cijele dane stavljajuci ramove oko slika iz buducnosti. ono sto je bilo, vec je otislo, a sutra tek treba da dodje. zivi sada i ako naidjes na trenutak srece, iskezi poneki zub.

javi se

2006-06-27T14:17:00.000+02:00

ne, nije mi zao para za jednu poruku. ne, ne mrzi me otici do prvog stacionarnog telefona da vas nazovem. dobro sam i sretna sam. da. tu sam jos i ostacu jos neko vrijeme. da, nema nista novo, jos uvijek, da. posla nema nesto, nije sezona, rekla sam prosli put. da, zdrava sam, rekla sam vam neki dan. drago mi je sto ste i vi dobro, znam da se nije moglo okrenuti na lose od prekjuce. nemam nista vise da kazem, sve je dobro, javila sam se opet eto, ne smarajte vise, imas vas mnogo, a ja samo jedna ovde. nije da vas zaboravim, nije da vas ne volim, nije da me nervirate, nije da nemam vremena, nije nista.
samo me rastuzite svaki put kad vas cujem, nedostajete mi kreteni jedni, necu da slusam ciji rodjendan ste slavili, nemogu da vas zamislim kako svi zajedno gledate utakmicu i necu da znam da idete ovog vikenda opet na more. vi cete poslije razgovora samnom opusteno nastaviti svojim zivotom, a ja cu pozeliti da ne nastavim sa svojim.
zato odbij od tresnju, javicu se kad budem mogla.

seks ikona

2006-06-26T16:00:00.000+02:00

laknulo mi..

ravnodusnost

2006-06-26T14:55:00.000+02:00

ziv se covjek na sve navikne, kazu (il samo ceca tako kaze, ne znam, hehe)
a ja se pitam jeli moguce ograniciti trpanje osjecaja u stomak? jeli moguce zadrzati suze, a ne sakriti i smijeha sa njima? svi pricaju o nekom visokom emocionalnom kvocientu i o kontroli osjecanja, ma dajte ljudi, nek se javi ko moze u teskim situacijama zadrzati bijes ili suze. dobro, nisam ja neki strastven covjek, u principu sam jako mirna, al opet prsnem kad me izguraju u cosak, nije do mene.
a ravnodusnot, to je tek gadno.. imala sam razdoblje kad nisam pustila suze ni sama ni u najtamnijoj noci ni u najtezem trenu, tesko razdoblje koje se razvuklo na par godina. ko sto je bilo bez suza, bilo je i bez smijeha i entuzijazma nizasta, bez motivacije preko dana, bez vecernjih misli prije spavanja, bez straha od buducnosti. nije bilo niceg. naravno, bio je potreban veliki shok po zivotu da sam spustila branu, veliki poraz me doveo do trena kad me obradovala sposobnost placa. polako je stigao i prvi osmijeh ujutro, osmijeh kad ugledam majku sa djetetom, osmijeh kad osjetim srecu bliznjeg, osmijeh na dodir voljene osobe.
i eto trudim se bit sto vise ziljava, izderati svoju srecu kroz prozor, zaroniti u suze kad mi se srce stegne, ne zelim svoj "emotions-kit" opet izgubiti kroz rupu u dzepu, ne dam ga vise.
ravnodusnost ili kakoteveczovu, kiss my ass.

resenje

2006-06-25T18:32:00.000+02:00

uvijek postoji. cak ne misliti na problem je resenje. nekad je privremeno, nekad ostane na tome, ljudi mnogo sta zaboravimo i prebolimo. ako zaborav ne ide, nadji drugo resenje. uvijek postoji. poslati sve u picku milu materinu je resenje.
uvijek pokusavamo naci najidealniji kompromis izmedju zelja i ostvarivanja tih. treba bit realan, a resenje uvijek postoji. ako nema tu, ima negdje drugo. ako ne moze tako, moze drugacije. ako ne moze danas, moci ce sutra. ako moze, moze. ako ne moze to, moze nesto slicno il cak nesto suprotno. nesto mora, nesto moze, resenje uvijek postoji.
mi odlucujemo, mi biramo, vecinu dogadjaja upravljamo sami, a sreca i nesreca sto nas prate nasi su cehovi. mi vagamo probleme i situacije, mi odlucujemo ocemo li iskulirati trip ili naci najugodniju alternativu, mi odlucujemo ocemo li to zakopati u sebi ili ga sto prije izbaciti iz sebe. svako za sebe zna koliko je sposoban. ako odlucis da pojedes problem, pojedi ga do zadnje mrve i ne zelim da znam sta ti se desava svaki put u veceu zbog njega. ako samo pokusavas da pojedes i ne ide, ako se precijenis, pa povrati ga brate i naci cemo resenje. uvijek postoji.

dokle eko..?

2006-06-25T14:06:00.000+02:00

do kraja bi rekla, da je do mene. neka vazi zakon prirode, neka najjaci prezive. ko se nadje ranjen, neka gine jebiga.
al sta cu kad i nije bas do mene, kad ima neki glasic sto ti kaze "stani, dosta je", glas savjesti rekli bi neki. doduse meni prije pada kao proklestvo, teret kog moram podici ako gazim preko, a nekad cak i klecnem ispod njegove teze i ostanem na istoj strani rijeke. tad nema povrijedjenih, teret spadne, al nema ni promjena, cilj je jos privlacniji. i sta sad, odreci se cilja zbog prevelike zrtve? to ili podici cupriju od lazi, ublaziti prelaz preko? okrenuti istinu, zabrisati pravi cilj, sakriti ga ispod novo nastale situacije, ispod izmisljenih razloga u ime tudjih osjecanja? uraditi sve to i ipak radovati se cilju?
okej. al dokle i tako? da li nas to opravdava? jel manja steta i manji ceh?
u zivotu nam se sve vrati, sve je u ravnotezi, koliko das, toliko dobijas, koliko letis, toliko padas.. da se sveto drzimo toga, nikad u zivotu ne bi gazili preko "mrtvih" do svoje srece, a svi to radimo, svi. al koliki je ceh? cime ti se vrati to? jel vrijedilo uopste?
ceh se uvijek plati, nekad na kredit i sa kamatama, nekad ti zaplijeni ono najmilije, a mnogo puta platimo unaprijed. znam, u lice cu dobiti onoliko tuge koliko sam i srece. i ne bojim se, jer da me ne opali po nosu svako nekoliko vremena, ne bi ni znala za srecu nit se cimala preko "mrtvih" do nje.

ajde da pocnem

2006-06-24T20:23:00.000+02:00

sve je to uredu, cimanje oko templejta i onog chetboksa da mozete da me smarate, sve bi ja zavrsila odavno, da nisam imala jednog velikog problema - u kom jeziku, o bloze, da pisem?!
mada nije samo do bloga, prati me to u stopu svaki dan, pa u trgovini zatrazim "ajne brod bite, moze taj od haf a kilo pliz, bite ocu rec.."
a sta cu, sjebem se, gdje necu, evo i vama serem u jeziku zbog kojeg svoje misli prevodim iz slovenskog u engleski i smaram uokolo kako se sta kaze, a poslije cu procitati u komentarima napusavanje zbog gramatike, a jebe mi se, zao mi samo onih par slovenaca sto ce se umoriti dok me skontaju.
a da vam ne pricam o ozbiljnim problemima sto se jezika tice. ne smijem ni da zamislim dialekt svoje djece, kad sam vec ja izgubljena u cirihu (ako/kad budem imala djecicu) ... i necu da zamislim.
...
e vraga mu, sto se ne kontamo izmedju sebe, svako sa svakim il sto bar ne radimo na tome da ujedinimo jezik (mada sam vidila negdje sajt sa ujedininim slavenskim jezikom kojeg razumiju svi slaveni, al posto niko ne zna za njega, vjerovatno nista od toga). a ovi nasi na vlasti pisu gramatike sve gore i vise razlicite od ostalih u ime nekog nacionalnog kurca palca, da je doslo do toga da ti treba rijecnik kad predjes krupu, savu il drinu.
e moj bloze..!